amputacija Hrvatske, ideja o izdvajanju teritorijalno smanjene Hrvatske iz Kraljevine SHS, koja je nastala u velikosrpskim krugovima; osnivala se na obećanjima Antante danima Srbiji tajnim Londonskim sporazumom iz 1915., a predviđala je oduzimanje Hrvatskoj Slavonije, Dalmacije i dijela središnje Hrvatske. Ozbiljnija prijetnja Hrvatskoj u tom smislu pojavila se 1923., nakon velike pobjede Hrvatske republikanske seljačke stranke (HRSS) na skupštinskim izborima, aktualizirana je ponovno nakon atentata na Stjepana Radića i poslanike HSS-a u Skupštini 1928. Prijetnju o amputaciji Hrvatske prvi je službeno izrekao kralj Aleksandar Karađorđević 7. i 9. VII. 1928. Svetozaru Pribićeviću, koji je u ime teško ranjena S. Radića i Seljačko-demokratske koalicije (SDK) odbio kraljev prijedlog po kojem je granica trebala biti Barč–Virovitica–Daruvar–Pakrac–Novska–Dubica–Bosanski Novi te uz Unu na Knin i Šibenik. Hrvatska strana odbacivala je ideju amputacije, a Vladko Maček suprotstavio joj je pojam »rastave«, podrazumijevajući da se samo u krajnjem slučaju obje strane raziđu bez zadiranja u tuđi teritorij. Nakon uvođenja šestosiječanjske dikatature 1929. pitanje amputacije Hrvatske ne aktualizira se sve do raspada SFRJ, kada se okupacijom pokušalo granice Velike Srbije uspostaviti na crti Virovitica–Karlovac–Karlobag.
