TRAŽI DALJE:
STRUKE:

guma

ilustracija
GUMA, proizvodnja gumenih brtvi za vratašca perilica rublja u pogonu AD Plastika, Zagreb

guma (njem. Gummi < lat. gummi, cummi(s) < grč. ϰόμμı, prema staroegipatskomu kema, kemai: mirišljava smola iz drveta; iz Gummia[rabicum] izdvojeno starije hrv. gumija; guma, usp. tal. gomma), mehanički čvrst, žilav i izvanredno elastičan polimerni materijal dobiven vulkanizacijom kaučuka. Amerikanac Ch. Goodyear prvi je proizveo gumu (1839) zagrijavanjem smjese prirodnoga kaučuka i sumpora.

Sirovina za proizvodnju gume prirodni je ili sintetski kaučuk, koji zbog svojih nepovezanih lančastih makromolekula zagrijavanjem postaje mekan i ljepljiv, a na nižim temperaturama tvrd i lomljiv. Međutim, dodatkom prikladnih tvari, ponajprije sumpora, makromolekularni se lanci međusobno povezuju u procesu vulkanizacije. Tako se dobiva guma, materijal velike elastičnosti, savitljivosti i žilavosti te dobre vlačne čvrstoće i otpornosti prema abraziji i bubrenju, koji ta svojstva zadržava i na niskim temperaturama, a zagrijavanjem ne omekša.

Kaučuk kojemu makromolekule imaju dvostruke veze (npr. prirodni i stiren-butadienski kaučuk) vulkanizira se uz pomoć sumpora, kemijskom reakcijom u kojoj se po jedan sumporov atom povezuje s dvama kaučukovim lancima. Ako je prisutno malo takvih premoštenja između lanaca, nastaje mekana guma, s makromolekulama koje se rastezanjem mogu pravilno poredati i znatno produljiti. Za to je dovoljan dodatak oko 3% sumpora. Međutim, dodatkom do 35% sumpora postiže se gotovo maksimalan broj premoštenja između lanaca, a proizvod je tvrda guma. Topla vulkanizacija provodi se zagrijavanjem kaučuka na približno 140 °C s elementarnim sumporom. Mnogo je rjeđa hladna vulkanizacija, na sobnoj temperaturi, s pomoću sumporova klorida S2Cl2. Smjesi ili otopini iz koje se proizvodi guma dodaju se različiti dodatci: ubrzivači vulkanizacije (tiazoli, tiokarbamati, gvanidini), aktivatori (cinkov oksid), omekšivači (mineralna ulja, masne kiseline, esteri, parafin), antioksidansi (amini, fenoli), pigmenti, punila itd. Vrlo su važna i sredstva za poboljšavanje mehaničkih svojstava gume. To je ponajprije čađa, koja automobilskim pneumaticima i deseterostruko povećava trajnost zbog velike otpornosti prema habanju. – Kaučuk bez dvostrukih veza (npr. silikonski kaučuk) vulkanizira se s pomoću peroksida, a poznata je i vulkanizacija djelovanjem gama-zračenja.

Neki se predmeti (npr. cijevi) oblikuju prije vulkanizacije ekstrudiranjem, injekcijskim prešanjem i sl. Drugi se oblikuju i vulkaniziraju istodobno (npr. pneumatici), i to u kalupima pod tlakom, a sitni predmeti posebna oblika (rukavice, baloni) izrađuju se uranjanjem kalupa u kaučukov mliječni sok (lateks). – Guma je materijal najšire tehničke primjene. Od nje se izrađuje na tisuće najrazličitijih artikala (od obuće, prostirača, brtvi, dijelova uređaja i cijevi do sanitarne robe i dječjih igračaka), a najveći je dio proizvedene gume (70% svjetske proizvodnje) sadržan u pneumaticima i zračnicama za automobilska i druga vozila. – Među najvećim su proizvođačima gumenih proizvoda u Hrvatskoj Borovo obuća (Donji Miholjac), Borovo gumitrade (Vukovar), Monaris (Gornja Stubica), Gumara Čavić (Zagreb), Gumiservis (Rijeka) i dr. U Hrvatskoj je prema podatcima Državnoga statističkoga zavoda u 2000. proizvedeno oko 1160 t gumenih proizvoda, od toga, npr., 173 t cijevi, 142 t transmisijskoga remenja, 96 t šipki i profila, 45 t brtvila itd.

guma. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2017. Pristupljeno 21.1.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=23771>.