struka(e):
Gumiljov, Nikolaj Stepanovič
ruski pjesnik
Rođen(a): Kronštadt, 15. IV. 1886.
Umr(la)o: Petrograd, danas Sankt Peterburg, 24. VIII. 1921.

Gumiljov (Gumilëv) [gum’il’o'f], Nikolaj Stepanovič, ruski pjesnik (Kronštadt, 15. IV. 1886Petrograd, danas Sankt Peterburg, 24. VIII. 1921). Studirao filologiju u Sankt Peterburgu i Parizu. Putovao u Italiju, na Bliski istok i u Afriku (motivi afričkih životinja nadahnuti Bugattijevim skulpturama već u zbirci Romantično cvijeće – Romantičeskie cvety, 1908). S A. A. Ahmatovom i O. E. Mandeljštamom utemeljio 1911. skupinu »akmeista« (→ akmeizam). Nakon 1918. surađivao u kulturnim pothvatima, ali je uhićen i strijeljan kao prva književna žrtva crvenoga terora. U oporbi prema simbolizmu tražio jasnoću i »muževnost« (»adamizam«) pjesništva, zarana gajio kult snažnih osobnosti (Put konkistadorâ – Put’ konkvistadorov, 1905), pomoraca, kolonizatora (Tuđe nebo – Čužoe nebo, 1912), talijanskih osvajača Etiopije, ali i »crnih« ratnika (usp. i Odu D’Annunziju u zbirci Tobolac – Kolčan, 1916). Po uzoru na francuske parnasovce, Gumiljov je plastičan i vizualan (obilje talijanskih likovnih motiva), predmetan, ali se poslije javlja tragični metafizički tonalitet (Ognjeni stup – Ognennyj stolp, 1921; pjesnička drama Lov na nosoroga – Ohota na nosoroga, 1920), osobito u vremenskom i prostornom simultanizmu Zalutala tramvaja (Zabludivšijsja tramvaj, 1920).

Citiranje:

Gumiljov, Nikolaj Stepanovič. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/gumiljov-nikolaj-stepanovic>.