Habazin, Anđelko, hrvatski filozof (Zagreb, 7. XI. 1924 – Zadar, 6. X. 1978). Diplomirao filozofiju 1954. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a doktorirao 1962. na sarajevskom Filozofskom fakultetu. Bio je predavač na Višoj pedagoškoj školi u Banjoj Luci i na Filozofskom fakultetu u Zadru (1974–78). U filozofiji se bavio posebno pitanjima povijesti svijeta znanosti, te Bergsonovom teorijom »élan vital« i Hegelom. Preveo Filozofiju percepcije M. Merleau-Pontyja, 1979. Glavna djela: Mučno je bez esencije (1952), Bergsonov društveno-povijesni svijet (1962), Bergsonizam i prirodna znanost (1963), Zapis o racionalnom (1964).
