habilitacija (srednjovj. lat. habilitatio, prema lat. habilitas: umijeće, pogodnost, sposobnost, prema habilitare: učiniti prikladnim, sposobnim), postupak stjecanja uvjeta za postizanje zvanja sveuč. i visokoškol. nastavnika kao i postupak stjecanja titule venia legendi ili venia docendi, kojom se dobiva pravo održavanja predavanja iz određenog znanstv. područja na fakultetu ili visokoj školi. Habilitacijski postupak obuhvaća: 1. izradbu samostalne znanstv. studije u obliku habilitacijskog rada, 2. habilitacijski kolokvij obrane rada iz određenoga znanstv. područja, 3. habilitacijsko predavanje pred vijećem nastavnika i studentima te utvrđivanje pedagoških sposobnosti izvođenja nastave.
