Hadžadž bin Jusuf (arapski Al-Ḥaǧǧāǧ bin Yūsuf [alḥa:a:' bin ju:'suf]), arapski državnik (Taif, Hidžaz, oko 661 – Vasit, Irak, 714). Bio u službi Abdul-Malika, petoga kalifa omejidske dinastije. Godine 692. u Meki ugušio bunu protukalifa Ibnuz-Zubejra (Ibn az-Zubayr), hadž vratio u Meku i obnovio jedinstvo kalifata, a pokrenuo je i prve vojne pohode prema Sindu i Transoksaniji. Od 694. namjesnik u Iraku, gdje je utemeljio grad Vasit (Wāsiṭ), obnovio zapuštene sasanidske irigacijske projekte te proveo arabizaciju uprave. Kako bi odgovorio na sve jači utjecaj nearapskoga (poglavito perzijskog) elementa u državi, u doba njegove uprave provedena je u Iraku reforma arapskoga pisma uvođenjem vokalizacije kako bi kuranski tekst ostao očuvan, a Kuran je podijeljen u trideset džuzova.
