Hamvas [hα'mvαš], Béla, madžarski književnik i filozof (Eperjes, slovački Prešov, 23. III. 1897 – Budimpešta, 7. XI. 1968). Diplomirao hungaristiku i germanistiku u Budimpešti, suradnik Hírlapa. Knjižničar Gradske knjižnice (1927–48); u tom je razdoblju u časopisima objavio oko 250 tekstova, potom zbirku eseja Nevidljiva povijest (A láthatatlan történet, 1943) te prevodio Vede, Upanišade, Konfucija, J. Böhmea. Otpušten iz političkih razloga, do umirovljenja (1964) preživljavao je radeći teške fizičke i poljodjelske poslove, pišući usput bez mogućnosti objavljivanja. Roman Karneval (Karnevál, 1948–51) objavljen je 1985., filozofsko-satirička proza Filozofija vina (A bor filozófiája, 1947) te ogledi i studije Duh i egzistencija (Szelem és egzistencia) objavljeni su 1988., zbirke eseja Patmos I, II (Patmosz I, II, 1958–66) objavljene su 1992., a Knjiga lovorova gaja (Babérligetkönyv, 1932–45) objavljena 1993. Filozofski i književni pristup, uvjetovan odgojem u kršćanskom ozračju, širi i poznavanjem velikih svjetskih religija (budizma, brahmanizma, judaizma). U djelu Scientia sacra, pisanome 1943–44. a objavljenom 1988., svojim je umjetničkim i duhovnim senzibilitetom interpretirao misli Hermesa Trismegista, Lao-Cea, Konfucija, Bude, Heraklita, Platona, Origena, sv. Augustina, Erazma Roterdamskoga i dr., stvorivši tako prozni tekst vrhunskoga dometa.
