Acciaiuoli

Acciaiuoli [ač:aiuɔ:'li], talijanska patricijska obitelj podrijetlom iz Brescie, od početka XII. st. nastanjena u Firenci. God. 1282. njezini članovi osnovali su trgovačko društvo (vodili i društvo za trgovinu čelikom – talijanski acciaio: čelik, odatle im ime – i oružjem) i bili su bankari rimskih papa i napuljskih Anžuvinaca. Iako su kao bankari propali 1345., zadržali su znatan utjecaj. Držali su južnoitalsku trgovinu suknom i žitaricama. Radi zasluga koje je imao Niccolò A. (1310–65), namjesništvo u Ahajskoj kneževini prešlo je na obitelj Acciaiuoli, koja je njome upravljala u ime kraljice Katarine Valois. Do 1463. Acciaiuoli su u Grčkoj posjedovali kneževine Korint, Tebu, Atenu i Spartu. Angelo (1340–1408) je 1378. postao biskupom, 1397. kardinalom, a 1405. zamjenikom kancelara rimske kurije. Za boravka u Dalmaciji 1403. zalagao se za povratak vojvode Hrvoja Vukčića Hrvatinića na katolicizam. Obitelj je davala atenske vojvode, a istaknuli su se Nerio I. (1388–94), Antonio (umro 1435) i Nerio II. (1435–51). Donato (1429–78) bio je istaknuti diplomat i humanist. Preveo je i komentirao grčke filozofe te napisao životopise Hanibala, Scipiona i Karla Velikog. Zanobi (1461–1519), erudit, knjižničar i arhivist Vatikanske biblioteke te sljedbenik G. Savonarole. Filippo (1637–1700) istaknuo se kao književnik, a kardinal Niccolò (1630–1719) bio je ostijski biskup i papinski legat.

Acciaiuoli. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 5.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=243>.