Havlíček Borovský [a'vli:ček bo'rofski:], Karel, češki književnik, novinar i političar (Borová, 31. X. 1821 – Prag, 29. VII. 1856). S političkim izaslanstvom, uoči Slavenskoga kongresa 1848., doputovao i u Zagreb, gdje je upoznao S. Vraza. Za boravka u Moskvi (1843–44) splasnuo je njegov sveslavenski zanos, a učvrstilo se češko rodoljublje i naklonost »Ilirima«. U razdoblju 1846–51. bio je urednik značajnih glasila Pražské noviny, Česká Včela, Národní noviny, Šotek, Slovan. Zbog rodoljublja i liberalizma interniran u tirolskom Brixenu (1851–55). – Havlíček Borovský je jedna od čelnih osobnosti češkoga narodnoga preporoda. Njegove su novine 1848. postale stožerom revolucionarnih nastojanja. Protivio se ipak revolucionarnom radikalizmu, vjerujući da će Austrija nagraditi Slavene uspostavljanjem federacije i demokratskih institucija. Pridavao je veliku važnost slavenskoj solidarnosti i emancipiranju od njemačkih utjecaja. Prvi je profilirani češki publicist, književni kritičar i polemičar. – Svoje satiričke dojmove iz Rusije objavio je u zbirci crtica Slike iz Rusije (Obrazy z Rus, 1843–46). U poeziji prevladava odgojno-politički utilitarizam, premda su za internacije nastale do danas cijenjene Tirolske elegije (Tyrolské elegie, 1861). U Krštenju svetoga Vladimira (Křest svatého Vladimíra, 1877) satirizirao carski apsolutizam. Autor je satiričnih epigrama i političkih rasprava te istaknuti prevoditelj njemačkih, ruskih i francuskih autora.
