helenist (grč. ἑλληνıστής).
1. Već u antici naziv za čovjeka koji je, iako rođen izvan granica klasične Grčke, prihvatio temeljne sastavnice starohelenske kulturne tradicije (jezik, običaje itd.). U najširem značenju, helenist je poklonik helenskog ukusa, duha, umjetnosti i širitelj grčkoga jezika i kulture.
2. U Bibliji (Djela apostolska) naziv za Židove u dijaspori, koji govore grčki i prihvaćaju grčke običaje; mnogi postaju kršćani (Stjepan, Pavao). Helenistima se nazivaju i Sedamdesetorica prevoditelja (Septuaginta) Staroga zavjeta na grčki (III. st. pr. Kr.).
3. Proučavatelj grčkoga jezika, književnosti, povijesti i kulture (grecist).
