STRUKE:

Henrik VIII.

Henrik VIII., engleski kralj (Greenwich, 28. VI. 1491Westminster, London, 28. I. 1547). Sin Henrika VII., samodopadljiv i brutalan, željan moći i slave, Henrik je tipičan renesansni vladar. Isticao se inteligencijom, izobrazbom, autoritetom i bezobzirnošću. U zemlji je vladao (od 1509) apsolutistički i nametao narodu teške porezne terete, a istodobno je širenjem svoje vlasti na Wales (pripojen 1535), Škotsku (koja je, međutim, još ostala neovisna) i Irsku te razvojem domaćega gospodarstva i izgradnjom flote postavljao temelje budućoj engleskoj velevlasti. U međunarodnoj politici nastojao održati ravnotežu između Franje I. i Karla V. priklanjajući se sada jednomu sada drugomu. Uspješno je ratovao protiv Francuske (1511–15., 1522–25. i 1543–46) i Škotske (pobijedio kralja Jakova IV. 1513. kraj Floddena); sukob s Francuskom dokrajčen je udajom njegove sestre za francuskoga kralja Luja XII. – Henrik je u početku bio Lutherov protivnik i protiv njega je (1521) napisao spis Obrana sedam sakramenata protiv Martina Luthera (Assertio septem sacramentorum adversus Martinum Lutherum), na koji mu je Luther odgovorio spisom Protiv kralja Henrika (Contra Henricum regem). Zbog toga je papa Leon X. Henrika nazvao defensor fidei (branitelj vjere). No uskoro se sukobio s papom, koji nije htio poništiti Henrikov brak s Katarinom Aragonskom, tetom Karla V. koji je tada mogao naređivati Rimu, i ozakoniti njegovu vezu s Anom Boleyn. Zbog toga je Henrik, potpomognut od Parlamenta, porekao papi vlast nad Crkvom u Engleskoj i proglasio sebe vrhovnim glavarom te crkve (1534). Zatim je naredio da se zatvore samostani i u korist krune zaplijene crkvena dobra; one koji su se tim naredbama protivili nemilosrdno je gonio (pogubljenje Thomasa Morea 1535). Nakon ekskomunikacije Henrik je definitivno prekinuo s Rimom. Novi prijevod Biblije i Institution of a Christian Man (1537) postali su temelj Anglikanske crkve. Henrikova se narav najjasnije očitovala u njegovu privatnom životu. Anu Boleyn, optuženu zbog preljuba, dao je ubiti (1536). Nakon smrti Jane Seymour (u. 1537), koja je umrla rodivši mu sina, uzeo je za ženu Anu od Clèvesa, no ubrzo je i nju otjerao. Iduća žena, Katarina Howard, završila je život jednako kao i Ana Boleyn (1542), jedino ga je posljednja, Katarina Parr, nadživjela. – U književnosti su njegov lik prikazali, među ostalima, Shakespeare (Henrik VIII.) i Calderón de la Barca (Engleska shizma), u operi C. Saint-Saëns (Henrik VIII.), a majstorski je njegov portret dao H. Holbein ml. (1537).

Henrik VIII.. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 21.9.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=25025>.