hipo- (grč. ὑπό: pod, ispod, niže), predmetak kojim se u starijoj kemijskoj nomenklaturi označuju oksokiseline, njihove soli i anioni u kojima je oksidacijski broj središnjeg atoma i broj kisikovih atoma manji nego u sličnim spojevima bez toga predmetka, npr. anion hipoklorit, ClO (oksidacijski broj klora +1), za razliku od aniona klorita, ClO2 (+3).