hipofiza (hipo-1 + grč. φύεıν: rasti) (pituitarna žlijezda), endokrina žlijezda smještena u području moždane baze, u udubini sfenoidne (klinaste) kosti nazvanoj tursko sedlo (sella turcica). Preko hipofiznoga drška anatomski je i funkcijski povezana s hipotalamusom. Ljudsku hipofizu tvore prednji režanj ili adenohipofiza i stražnji režanj ili neurohipofiza. Između njih je pars intermedia, dio koji je u čovjeka i veličinom i funkcijom zanemariv, no u nekih životinja izlučuje melanotropin (MSH), hormon koji potiče stvaranje pigmenta melanina u melanocitima i tako regulira pigmentaciju kože. Dva hipofizna režnja razlikuju se histološkom građom, funkcijom i embriološkim podrijetlom (adenohipofiza potječe od ždrijelnog epitela, a neurohipofiza je izdanak hipotalamusa).
Adenohipofiza se sastoji od pet različitih vrsta stanica, koje stvaraju i izravno u krv luče šest hormona: hormon rasta, adrenokortikotropni hormon (ACTH), tireotropin (TSH), folikulostimulacijski i luteinizacijski hormon (FSH i LH, zajednički nazvani gonadotropini) i prolaktin. Lučenje hormona adenohipofize pod nadzorom je hipotalamičkih hormona, koji hipotalamičko-hipofiznim portalnim žilama iz hipotalamusa dolaze izravno u hipofizu i potiču, odnosno koče, oslobađanje njezinih hormona. Hipotalamični su hormoni: hormon koji oslobađa tireotropin (TRH), hormon koji oslobađa kortikotropin (CRH), hormon koji oslobađa hormon rasta (GHRH), hormon koji inhibira hormon rasta (GHIH, somatostatin), hormon koji oslobađa gonadotropine (GnRH) i hormon koji inhibira prolaktin (PIH).
Neurohipofiza luči dva hormona, no ti se hormoni ne stvaraju u njoj, nego u neuronima hipotalamusa; u neurohipofizi se nalaze završetci tih neurona, u kojima su pohranjeni hormoni. Pituiciti (stanice koje čine neurohipofizu) služe kao potpora neuronskim završetcima. Dva su hormona neurohipofize antidiuretski hormon (ADH) i oksitocin. Oslobađanje hormona neurohipofize također nadzire hipotalamus, ali ne preko svojih hormona, nego živčanim impulsima.
