STRUKE:

hipostaza

hipostaza (grčki ὑπόστασıς: podloga, osnova).

1. U povijesti religijâ, personificiran atribut božanstva ili samostalno božanstvo (u Rimljana Justitia, Pax, Amor, Victoria; u parsizmu Ameša Spentas). U kršćanskoj trinitarnoj teologiji, božanska osoba, ono po čemu se razlikuju Otac, Sin i Duh Sveti i što među njima više nije priopćivo u jedinstvu jedne božanske naravi, shvaćene kao ljubav.

2. U filozofiji, bit, pojedinačna supstancija, trajna metafizička osnova stvari, za razliku od njezinih promjenljivih svojstava (akcidenata). Hipostazirati znači pretvoriti u samostalnost, u supstancijalnost, tj. u nešto što ne postoji tvarno, npr. pojmove o predmetima (Platonove ideje su hipostazirani rodovski pojmovi).

hipostaza. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 6.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=25689>.