Hitrec, Hrvoje, hrvatski književnik, scenarist i novinar (Zagreb, 14. VII. 1943). Diplomirao je komparativnu književnost i njemački jezik 1967. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je kao lektor i novinar u novinskoj kući Vjesnik (1966–85), bio ravnatelj Kazališta Trešnja, urednik Hrvatskoga slova, glavni ravnatelj HRT-a (1990–91), ministar informiranja (1991) te saborski zastupnik 1995–99. Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo (2021). U književnosti se javio humorističkim romanom Pustinjakov pupak (1974), a među proznim djelima najambiciozniji su mu znanstvenofantastično-mitološki roman Ur (1982) i društveno-politički roman Ljubavi na crnom baršunu (1987; s romanima Ljubavi na crvenom baršunu i In fine uklopljen 2004. u trilogiju Kolarovi). Najveći uspjeh postigao je ciklusom romana za djecu Smogovci (1976), Smogovci i strašni Bongo (1987), Zbogom, Smogovci (1989), Smogovci i biće iz svemira (1993) te Smogovci u ratu (1994), prema kojima je proizvedena kultna dječja TV serija Smogovci (1982–97), koje je scenarist. Za djecu je napisao zapažene romane ekološke tematike Eko Eko (1978) i Humandel (2007), oba s elementima znanstvene fantastike. Hrvatsku povijest tematizira u romanima i romansiranim biografijama Što Bog dade i sreća junačka (2010), o Josipu Jelačiću, Špilberk (2016), o Franji Trenku, Samo sreća, ništa drugo (2018), o Nikoli VII. Zrinskom, Vladar Bosne (2020), o Bosni u doba Žigmunda Luksemburškoga, i Dux Chroatorum (2022), o knezu Branimiru, te u romanima za mlade Luka od Sigeta (2019) i Talac (2024). Piše preradbe klasičnih djela iz hrvatske književnosti (Priča o Osmanu, 1977; Petrica Kerempuh, 1980; Priče iz Držića, 2000; Najljepše priče hrvatske renesanse, 2002; Priče iz hrvatske starine, 2003; Hrvatske legende, 2007., i dr.); autor je dječjih slikovnica i drama, priređuje vlastita i tuđa djela za scenske izvedbe; scenarist je igranih filmova S. P. U. K. (Milivoj Puhlovski, 1983), U sredini mojih dana (Jakov Sedlar, 1987) i Kanjon opasnih igara (1998) te triju igranih filmova koje je režirao njegov sin Neven: Bogorodica (1999., prema vlastitu romanu s temom iz Domovinskoga rata Hrvatska Bogorodica, 1996), Snivaj, zlato moje (2005) i Čovjek ispod stola (2009).
