Holbach [ɔlba'k], Paul Dietrich Heinrich (Paul Henri baron d’), francuski filozof (Edesheim, 8. XII. 1723 – Pariz, 21. I. 1789). Barun njemačkog podrijetla, u Parizu (1750) postao suradnik enciklopedista (J. B. le R. d’Alemberta, D. Diderota, J. J. Rousseaua, F. M. Grimma i dr.). Bio je najoštriji kritičar feudalizma, kršćanstva, teologije, borac protiv tiranije i predrasuda staroga poretka, ateist. Sva svoja djela tiskao je pod pseudonimom jer su izazivala napade crkve i službenih predstavnika Francuske (Razotkriveno kršćanstvo – Le christianisme dévoilé, 1756). Najznačajnije Holbachovo djelo Sustav prirode ili zakoni fizičkoga svijeta i moralnoga svijeta (Système de la nature ou des lois du monde physique et du monde moral, 1770) daje enciklopedijski uvid u bitna pitanja i odgovore važne za francuske materijaliste. Ta »biblija materijalizma« postala je najutjecajnije djelo prosvjetiteljstva u kojem su obrađene Holbachova spoznajna teorija, ontologija, etika, politika, filozofija religije, antropologija i socijalna etika. Holbach piše o unutarnjoj aktivnosti materije (nasuprot Descartesu), kojoj kretanje nije tek svojstvo već sama bit. Svijest i razum samo su svojstva visoko organizirane materije, čovjek je određen u svojoj bîti kao prirodno biće i neodvojivi je dio prirode. U prirodi i društvu vlada nužni red. Religija je ljudska zabluda, iluzija koja odvraća od stvarnih problema, ona je mit o ljudskim bićima koja imaju nadljudske moći. Holbachova filozofija značila je drugačiji način razmišljanja u građanskoj misli te otvorila put klasičnomu njemačkom idealizmu i marksizmu. Ostala djela: Društveni sustav (Système social, 1773), Elementi sveopćega morala (Éléments de la morale universelle, 1776).
