Andreis, Fran Trankvil

ilustracija
ANDREIS, Fran Trankvil, Govor o pohvalama govorništva, Leipzig, 1518.
ilustracija1ilustracija2

Andreis, Fran Trankvil (latinizirano Tranquillus Andronicus Parthenius, T. A. Dalmata), hrvatski književnik i diplomat (Trogir, 1490Trogir, 1571). Školovao se u Trogiru, Dubrovniku, Padovi, Rimu, Beču i drugdje. Kratko vrijeme predavao govorništvo u Leipzigu (1518), zatim započeo diplomatsku karijeru, najprije u službi Franje I. pa Ivana Zapolje. Kao Zapoljin poslanik u Carigradu je 1527. upoznao sultanova štićenika L. Grittija, kojemu je uskoro postao tajnikom. Kada su 1534. Ugri ubili Grittija, Andreis se spasio zahvaljujući I. Statiliću. Nakon Zapoljine smrti 1540. postao je poslanikom Ferdinanda Habsburškoga, koji ga je poslao u Carigrad u neuspješnu diplomatsku misiju koja je Andreisa stajala Ferdinandova povjerenja, a gotovo i života. Našao je utočište u Poljskoj, gdje je boravio od 1543. Potkraj 1549. vratio se u Trogir. Prijateljevao je s mnogim uglednim humanistima (W. Pirckheimer, E. Hesse, J. L. Vives, H. Laski, J. Laskaris, A. Vrančić i dr.). Nije mu se ostvarila želja da se susretne s Erazmom Roterdamskim, ali mu je on uputio jedno pismo i uvrstio ga u svoje djelo Colloquia (u razgovoru Convivium poeticum pojavljuje se pod imenom Parthenius).

Andreisova književna ostavština sadrži govore, filozofske dijaloge, pisma, poslanice i pjesme, sve na latinskome. Osobito su važni govori, u kojima se zauzimao za vojnu kojom bi se suzbio turski prodor: Govor protiv Turaka održan Nijemcima (Oratio contra Thurcas ad Germanos habita, 1518), Govor Nijemcima o poduzimanju rata protiv Turaka (Oratio ad Germanos de bello suscipiendo contra Thurcas, 1541), Opomena poljskim velikašima (Ad optimates Polonos admonitio, 1545). Govor o pohvalama govorništva (Oratio de laudibus eloquentiae, 1518) nastupno je predavanje u Leipzigu. Dijalog Sula (Dialogus Sylla, 1527) raspra je koju Cezar i Sula vode u podzemnome svijetu o najboljem obliku vladanja, o nevoljama vladara i prednostima privatna života. U posveti Andreis spominje Dioklecijana, kojega naziva »čovjek naše narodnosti« (»homo nostrae nationis«). U drugome sačuvanom razgovoru, Dijalogu o tome treba li se baviti filozofijom (Dialogus philosophandumne sit, 1545), Andreis zastupa pogled kako je učenje i spoznavanje potrebno radi oplemenjivanja prirodne duševne sposobnosti i dosezanja blažena života. Memoarskoga je karaktera spis Poslanica o djelovanju preslavnog i velemožnog Ludovika Grittija u Ugarskoj i o njegovoj smrti (De rebus in Hungaria gestis ab illustrissimo et magnifico Ludovico Gritti deque eius obitu epistola, 1534). Govorima je tematski bliska odulja pjesma Molitva Bogu protiv Turaka u heksametru (Ad Deum contra Thurcas oratio carmine heroico, 1518). Nešto je pjesama sačuvano u rukopisima, a mnoga su mu djela izgubljena (Dialogus inter virum et uxorem; Dialogus de pecuniae utilitate; Oratio ad Carolum V imperatorem; Oratio ad regem Angliae; Epistola ad Gregorium Drascovich i dr.).

Andreis je učen humanist, odličan znalac latinskog jezika i govornik; dijaloški mu se spisi odlikuju smislom za karakterizaciju sugovornika. Izvrsno poznaje suvremene političke prilike, pa mu djela kadšto imaju i vrijednost povijesnih vrela.

Andreis, Fran Trankvil. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 14.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=2601>.