Hopkins [hɔ'pkinz], Gerard Manley, engleski pjesnik (Stratford, 28. VII. 1844 – Dublin, 8. VI. 1889). Za studija u Oxfordu prešao (1866) na katoličanstvo, stupio (1868) u isusovački red; kao svećenik djelovao u Londonu, Oxfordu i Glasgowu. Profesor klasičnih jezika u Dublinu. Prijateljevao s pjesnikom R. Bridgesom, koji je 1918. posmrtno objavio njegove pjesme i pisma. – Po zaređenju se odrekao mladenačkih stihova i pisanja, ali su ga stroge duhovne vježbe tjelesno toliko iscrpile da mu je red umjesto toga dopustio pisati pjesme. Objavljene tek trideset godina nakon smrti, one snažno utječu na razvoj suvremene engleske poezije. U žarištu im je sukob ljudske osjetilnosti i višega smisla askeze, obilja životne radosti i tragičnosti te strogosti duhovnog poziva. Njegova je lirika i tehnički novatorska; ostavila je dubok trag u pjesništvu T. S. Eliota i W. H. Audena. Eliptična sintaksa, kovanice od germanskih etimona i sažete metafore spajaju se s mnogobrojnim aliteracijama i asonancama: uveo je i nov metar, »poskočni ritam« (sprung rhythm), kako bi spojio »karakterističnost samoga ritma i prirodnosti živog izraza«. Vrhunac predstavljaju njegove predsmrtne pjesme, tzv. strašni soneti (terrible sonnets). Djela: Pjesme (Poems, 1918), Pisma Bridgesu, Dixonu i Patmoreu (Letters to Bridges, Dixon and Patmore, 1935), Dnevnici i spisi (The Journals and Papers, 1959), Propovijedi i vjerski spisi (The Sermons and Devotional Writings, 1959).
