Horozović, Irfan

Horozović, Irfan, bošnjački i hrvatski književnik (Banja Luka, 27. IV. 1947). Studij komparativne književnosti i jugoslavistike završio na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1973. Radio kao urednik u izdavačkoj kući Glas i časopisu Putevi u Banjoj Luci, od 1994. živio u egzilu (Berlin, Zagreb), a od 1997. u Sarajevu (urednik u Kulturnoj zajednici Bošnjaka Preporod i časopisu Život, urednik RTV Federacije BiH). Iako se u književnosti javio pjesmama (Zvečajsko blago, 1969) i trajno ih piše (Testament iz mladosti, 1980; Knjiga mrtvog pjesnika, 1997; Buduće svršeno vrijeme, 2001), značajniji je dio njegova opusa proza. Knjige pripovijedaka borgesovske poetike Talhe ili Šedrvanski vrt (1972), Salon gluhonijemih krojačica (1979), Karta vremena (1983) te Prognani grad (1994) i Bosanski palimpsest (1995) zavičajno-ratne tematike učinile su ga jednim od istaknutijih suvremenih bosanskohercegovačkih pripovjedača. Objavio romane: Rea (1987), Kalfa (1988), Berlinski nepoznati prolaznik (1998), Imotski kadija (2000), William Shakespeare u Dar es Salaamu (2002). Piše i drame (Šesta smrt Benjamina Talhe, Ružičasta učiteljica, Soba i dr.) te prozu za djecu (Vauvan, 1986).

Horozović, Irfan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 27.1.2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=26163>.