Horvat (Horvath), Josip, hrvatski novinar i povijesni pisac (Čepin, 15. I. 1896 – Zagreb, 6. X. 1968). Školovao se u Zagrebu, gdje je 1914. završio Trgovačku akademiju. Od 1913. surađivao u Obzoru, gdje će i nastaviti 1919. kao novinar i urednik (nakon povratka iz ruskoga zarobljeništva). Od 1926. do 1941. bio glavni urednik Jutarnjega lista; najistaknutiji predstavnik hrvatskog liberalnog građanskog novinarstva i jedan od najpismenijih publicista Dežmanove žurnalističke ekipe. Nakon uspostave NDH uhićivan kao mason i liberal te odstranjen iz novinarstva, a djela su mu bila na popisu pisaca zabranjenih za prodaju. Povukao se iz javnosti, radio za Hrvatski izdavalački bibliografski zavod i objavljivao u različitim listovima pod pseudonimom ili anonimno. Nakon završetka rata pisao autobiografsko-memoarsku prozu koja je dijelom objelodanjena nakon njegove smrti. Javljao se u Vjesniku (1955), VUS-u (1958) i drugim listovima i časopisima. Kao kazališni kritičar bio je vrlo utjecajan (objavio od 1924. do 1941. više stotina prikaza o glumcima i predstavama) i izazvao Krležinu kritiku (Moj obračun s njima, 1932). U razdoblju 1931–41. objavio više knjiga, u prvom redu povijesne publicističke literature (Lijepa naša: rukovet zapisa o našim najljepšim krajevima, 1931; roman 1848, I–II, 1934–35; Politička povijest Hrvatske, I–II, 1936–38; Kultura Hrvata kroz 1000 godina, 1939. i dr.). Ističući se kao politički i kulturni povjesničar, postao je vodeći predstavnik toga žanra u XX. st. u nas, a njegove knjige popunile su znatne praznine u našoj historiografiji (Supilo: život jednoga hrvatskoga političara, 1938; Stranke kod Hrvata i njihove ideologije, 1939; Ante Starčević: kulturno-povijesna slika, 1940; Ljudevit Gaj, 1960; Frano Supilo, 1961; Povijest novinstva Hrvatske 1771–1939., 1962; Prvi svjetski rat: panorama zbivanja 1914–1918, 1967. i dr.). Knjiga Hrvatski panoptikum iz 1965 (portreti petorice hrvatskih političara, novinara i znanstvenika) osigurala mu je i trajno mjesto u hrvatskoj književnosti, čemu pridonose i dvije posmrtno objavljene knjige: Živjeti u Hrvatskoj: 1900–1941. (zapisci iz nepovrata) (1984) i Preživjeti u Zagrebu: dnevnik 1943–1945. (1989).
