Hostovský [o'stofski:], Egon, češki književnik (Hronov, 23. IV. 1908 – Montclair, SAD, 5. V. 1973). Radio kao urednik u praškim nakladničkim kućama. Od 1937. bio diplomat; okupacija Čehoslovačke (1939) zatekla ga je u Bruxellesu, odakle je otišao u Pariz, a potom u SAD. U čehoslovačkoj izbjegličkoj vladi radio do 1947., a od 1949. bio profesionalni književnik. Otpočeo prozama Zatvorena vrata (Zavřené dveře, 1926) i Staza pokraj puta (Stezka podel cesty, 1928), analizom ljudi opterećenih sviješću o etničkoj i vjerskoj obilježenosti, kao u romanu Geto u njima (Ghetto v nich, 1928). Poslije se izborom motiva i stilom približio krugu praških židovskih autora (F. Kafka, F. Werfel) te američkom romanu, prikazujući ljudsku otuđenost, kojoj suprotstavlja moralni čin. Posljedice ratne katastrofe obrađivao je u djelima Danajski dar (Danajský dar, 1930) i Crna družina (Černá tlupa, 1933). U romanu Slučaj profesora Körnera (Případ profesora Körnera, 1932) svojega junaka izlaže kušnji smrti. Roman Stranac traži stan (Cizinec hledá byt, 1947) najpoznatije mu je djelo, a traženje smisla života središnji motiv. U nizu romana svijet je ocrtao kao tragikomični panoptikum: Usamljeni buntovnici (Osamělý buřiči, 1948), Ponoćni pacijent (Půlnoční pacient, 1954), Sveopća zavjera (Všeobecné spiknuti, 1961).
