STRUKE:

Hrvatska vojska

Hrvatska vojska (HV), konvencionalan naziv za oružane (kopnene, mornaričke i zrakoplovne) snage Republike Hrvatske.

Nastanak i razvoj HV-a odvijao se usporedno s nastankom neovisne RH, u složenim unutar. i vanjskopolit. prilikama raspada bivše SFRJ i Domovinskoga rata. Istodobno s odlučnom obranom i borbom za međunar. priznanje, postupno je stvaran i obrambeni sustav. S obzirom na ustavno-pravni okvir u kojem se nalazila Republika Hrvatska 1990. i 1991., prvi elementi HV-a, odn. oružanih snaga RH, počeli su se stvarati unutar policijskih snaga i policijskoga sustava. Tako je 8. VIII. 1990. osnovana prva policijska brigada od 1700 ljudi, 7. IX 1990. organizirane su antiterorističke jedinice policije na drž. razini, a ostale jedinice specijalne namjene bile su vezane uz lokalne policijske uprave.

Ključna točka u razvoju vojske dogodila se 17. IV. 1991., kada je Sabor RH prihvatio Zakon o izmjeni i dopuni Zakona o unutarnjim poslovima, odredbama kojega se ustrojava Zbor narodne garde (ZNG) kao profesionalna, uniformirana, oružana formacija vojnog ustroja za obrambeno-redarstvene dužnosti. Ustroj i broj pripadnika ZNG-a propisivao je predsjednik RH na prijedlog ministra obrane i ministra unutarnjih poslova. Premda je ZNG zakonski bio dio Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP), propise o osposobljavanju njegovih pripadnika donosio je ministar obrane, a postrojbama ZNG-a zapovijedalo je Ministarstvo obrane. Odluku o preustroju redarstvenih snaga MUP-a u posebne operativne obrambene postrojbe ZNG-a donio je 20. IV. 1991. predsjednik Tuđman. Na temelju te odluke početkom svibnja ustrojene su prve četiri brigade ZNG-a (označene kao »A« brigade), koje su, zajedno s ostalim dijelovima, prvi put predstavljene javnosti 28. V. 1991. na stadionu NK Zagreb u Kranjčevićevoj ulici.

U travnju 1991. osnovana je i Narodna zaštita (NZ) kao oblik obrambenoga samoorganiziranja po mjesnim zajednicama i općinama, 30. VI. 1991. odlukom Vrhovnoga državnog vijeća RH osnovane su postrojbe NZ-a, a 30. VII. 1991. osnovan je Republički štab NZ-a. U kratkom vremenu broj pripadnika NZ-a narastao je na približno 300 000, od kojih je oko 60 000 bilo naoružano različitim vrstama oružja, prije svega lovačkim.

Sljedeći korak u razvoju HV-a bilo je donošenje Zakona o obrani RH 26. VI. 1991. Tim je zakonom utvrđeno da oružane snage RH tvore jedinstvenu cjelinu i sastoje se od Hrvatske vojske (HV) i ZNG-a, a pričuvni sastav Teritorijalne obrane prevodi se u pričuvni sastav ZNG-a. Odlukom predsjednika RH, 27. VI. 1991. general pukovnik Martin Špegelj postao je prvim zapovjednikom ZNG-a, 29. VII. 1991. ministar obrane propisao je ustrojavanje postrojba Narodne garde: Zapovjedništva ZNG-a, pozadinske baze Zapovjedništva ZNG-a (Tuškanac), Časničke škole Kumrovec, četiri brigade ZNG-a, pričuvnih brigada od 99. do 120. i samostalnih bataljuna ZNG-a. U tom razdoblju bili su ustrojeni Zapovjedništvo Zagrebačkoga korpusa, Zapovjedništvo ZNG-a za Slavoniju i Baranju, Zapovjedništvo obrane za sjevernu i srednju Dalmaciju i druga zapovjedništva koja su preuzela zapovijedanje nad postrojbama u svojem području odgovornosti i počela voditi borbena djelovanja u suradnji s republičkim kriznim stožerom te s regionalnim i općinskim kriznim stožerima organiziranima u mjesecu srpnju.

U kolovozu 1991. doneseni su temeljni dokumenti za povezivanje čimbenika obrambenog ustroja: plan mjera pripravnosti RH, plan mjera pripravnosti oružanih snaga RH i plan osvajanja vojarni. U tom razdoblju intenzivirale su se borbe gotovo na cjelokupnom teritoriju i akvatoriju RH, što je otvorilo potrebu za organizacijom zrakoplovnih i pomorskih sastavnica obrane. Odlukom predsjednika RH 12. IX. 1991. ustrojena je Hrvatska ratna mornarica (HRM), koja će voditi sveukupna bojna djelovanja na moru i otocima. Do kraja rujna 1991. snage ZNG-a i MUP-a, uz sudjelovanje pripadnika HRM-a, osvojile su skladišta morskih mina i pješačkog naoružanja u Pločama, zarobile 5 obalnih topničkih bitnica, raketnu bazu s protubrodskim raketama, 30 ratnih brodova u Raketnoj bazi Šibenik, raketnu topovnjaču RTOP-11 u izgradnji u brodogradilištu u Kraljevici, a u području Zadra i u Dubrovniku formirali su se odredi naoružanih brodova. Začetak razvoja zrakoplovstva stvaranje je Zrakoplovne grupe pri Zapovjedništvu ZNG-a te ustrojavanje zrakoplovnih grupa i drugih elemenata protuzračne obrane (PZO) i zračnoga motrenja i navođenja (ZMIN) od kolovoza 1991. nadalje. Prve zrakoplovne postrojbe organizirale su se u Sinju, Čakovcu, Osijeku i Splitu. Ustroj Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane (HRZ i PZO), kao i zračnih baza Pula, Pleso i Zadar, propisao je ministar obrane 12. XII. 1991., no uvjeti za ustroj HRZ-a i PZO-a, kao grane oružanih snaga, stvoreni su tek 1992.

Radi daljnje organizacije sustava zapovijedanja i nadzora nad oružanim snagama RH, predsjednik RH objavio je 21. IX. 1991. zapovijed o ustroju Glavnoga stožera oružanih snaga (GS OS) u sastav kojega su ušli Zapovjedništvo ZNG-a, zapovjedništvo HRM-a i HRZ-a. Za prvog načelnika GS-a imenovan je general pukovnik Anton Tus.

Sljedeći važan korak u stvaranju HV-a bio je donošenje Izmjena i dopuna Zakona o obrani 8. X. 1991. Tim zakonom utvrđeno je da oružane snage čine jedinstvenu cjelinu i sastoje se od Hrvatske vojske, u sustavu koje se kao posebni dijelovi nalaze ZNG i Domobranstvo. ZNG se zadržava kao preteča HV-a i dio tradicije, u ustroju i opsegu koji utvrdi predsjednik RH. Domobranstvo se ustrojava na terit. načelu, sa zadaćama i u ustroju utvrđenom posebnim propisom.

Premda se domobranstvo spominje u ovom zakonu, ono je ustrojeno tek 31. XII. 1991. odlukom predsjednika RH, na terit. načelu, a čine ga sve prostorne postrojbe pričuvnoga sastava HV-a i novoustrojene prostorne postrojbe po terit. načelu. Postrojbe i stožeri domobranstva podređeni su zapovjedništvima operativnih zona i GS-u. Vojni obveznici pripadnici NZ-a bez ratnoga rasporeda, prevedeni su u domobranske postrojbe. Te su postrojbe (pukovnije, bojne, divizijuni i satnije) imale značajnu ulogu u obrani teritorija, ali i u napadnim operacijama na sveukupnom teritoriju RH. Tu su ulogu uspješno provodile sve do svojega ukinuća 30. VII. 1997.

Odluka Predsjednika RH od 30. IX. 1991. o ustrojavanju Zapovjedništava operativnih zona (OZ) Osijek, Bjelovar, Zagreb, Karlovac, Rijeka i Split provodi se od 15. X. 1991., a sveukupna organizacija dopunjena je u veljači 1992. ustrojem sektora Zadar i Dubrovnik. Stvaranjem operativnih zona i sektora manji voj. sastavi uspješnije se povezuju, a olakšava se zapovijedanje i nadzor na nacionalnoj i na lokalnim razinama. Od lokalne obrane prešlo se na obranu širih zona i smjerova. Dotadašnji krizni štabovi ispunili su svoju zadaću, izgubili pravo zapovijedanja te postali stožeri civilne vlasti sa zadaćom provedbe najširih obrambenih priprema, vođenja regrutno-mobilizacijskih poslova i logističke potpore vojske i građana.

Početkom listopada 1991. u sastavu OS RH nalazile su se 24 naoružane brigade, 10 brigada u stvaranju i niz samostalnih bojna i satnija. U listopadu i studenom mobilizirano je još 20 brigada, tako da je 2. I. 1992., na dan potpisivanja Sarajevskoga sporazuma o bezuvjetnom prekidu vatre, u RH bilo 330 000 vojnika u 65 brigada i velikom broju pukovnija i bojni te oko 40 000 pripadnika MUP-a, od kojih je jedna trećina bila na bojištu.

Nakon prekida vatre i dolaskom UNPROFOR-a u RH nestala je potreba za tolikim brojem vojnika, pa je u veljači 1992. uslijedila prva velika demobilizacija u kojoj su neke postrojbe u cijelosti, a neke djelomično demobilizirane.

Tijekom 1992. težište je bilo na dogradnji obrambenoga sustava, obuci i školovanju pripadnika HV-a. Osnivaju se središta za odgoj i obuku vojnika u Koprivnici, Požegi, Puli i Zagrebu (Borongaj), Zrakoplovni nastavni centar u Zadru, Mornarički nastavni centar u Splitu i Časnički centar HV-a u Zagrebu pa počinje sustavno obučavanje i školovanje ročnika i pripadnika HV-a. Te se godine ustrojavaju još tri »A« brigade ZNG-a (5., 7. i 9.), koje u prosincu mijenjaju ime u gardijske brigade.

Početkom 1993. prihvaćeni su ustroji središta za obuku i odgoj vojnika u Jastrebarskom, Koprivnici, Puli, Požegi i Sinju, a Časnički centar HV-a mijenja ime u Hrvatsko vojno učilište (HVU). U veljači 1993. Zapovjedništva operativnih zona preimenovana su u Zapovjedništva zbornih područja (ZP), a umjesto OZ Rijeka ustrojava se ZP Gospić. U veljači se na prostoru RH ustrojava 46 zbornih mjesta (ZM), koja preuzimaju ulogu ranijih garnizona. U studenome se u Jastrebarskom ustrojava Dočasnička škola HV-a, čime se zatvara sustav obuke i izobrazbe u HV-u.

U ožujku 1994. ustrojava se 1. hrvatski gardijski zbor (HGZ) kao postrojba koja provodi počasno-zaštitne zadaće, kao i specijalne operacije, za što je zadužen gardijski zdrug.

Nakon oslobodilačkih operacija »Bljesak« i »Oluja«, u rujnu 1995. počela je velika demobilizacija koja se završila u veljači 1996. raspuštanjem 137 600 pričuvnika, a u HV-u je i dalje ostalo 21 000 pričuvnika. Daljnja je demobilizacija provedena od ožujka do svibnja 1996., kada je demobilizirano još 11 700 pričuvnika. Manje demobilizacije provodile su se sve do 31. V. 1999., od kada u HV-u više nema niti jednog mobiliziranog pričuvnika.

U ožujku 1996. donesena je nova odluka ministra obrane o vojno-terit. podjeli RH na šest zbornih područja: Karlovac, Đakovo, Knin, Ston, Pazin i Varaždin. HRZ i PZO ima u svojem sastavu zračne baze Pula, Zadar (Zemunik), Split (Divulje) i Zagreb (Pleso i Lučko), a HRM sastoji se od triju vojno-pomorskih sektora: Sjeverni Jadran u Puli, Srednji Jadran u Šibeniku i Južni Jadran u Pločama. Na izravnoj vezi GS OS RH nalazi se još i HVU.

U veljači 1999. ustrojava se Zapovjedništvo za obuku (ZzO), posljednje operativno zapovjedništvo pod izravnim zapovijedanjem GS OS RH. Pod zapovijedanjem ZzO nalaze se sva obučna središta za vojnike, određena vježbališta i strjelišta, a od 2000. i Simulacijsko središte. U toj je godini ustrojeno i Središte za međunarodne vojne operacije (SMVO), koje je odraz potreba pripreme i praćenja postrojba i promatrača OS RH koji se nalaze u inozemstvu (na vježbama ili u operacijama u organizaciji NATO-a ili Partnerstva za mir ili u mirovnim operacijama UN-a). Ulaskom RH u program Partnerstva za mir, zadaće se HV-a mijenjaju i više se okreću neratnim zadaćama i zadaćama održavanja mira, a daljnji preustroj podređen je težnji za ulaskom u NATO.

HV ustroj.jpg

HRVATSKA VOJSKA, ustroj OS RH 2001.

 

Hrvatska vojska. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 21.11.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=26425>.