Anđelić, Pavao, bosanskohercegovački arheolog i povjesničar (Sutlići kraj Konjica, 29. II. 1920 – Sutlići, 7. VIII. 1985). Diplomirao na Pravnome fakultetu u Zagrebu 1946., a povijest studirao na Filozofskome fakultetu u Sarajevu. Doktorirao na Filozofskome fakultetu u Beogradu 1972. Radio kao sudac u Konjicu 1948–54. i kao arheolog u Zemaljskome muzeju u Sarajevu 1955–76. Istraživao je srednjovjekovne utvrđene gradove, crkve, heraldiku, sfragistiku, paleografiju, diplomatiku i povijesnu topografiju. Posebice su važna njegova sustavna istraživanja grada Bobovca. Predložio je reviziju čitanja Kulinove ploče. Autor je knjiga: Srednjovjekovni pečati (1970), Bobovac i Kraljeva Sutjeska: stolna mjesta bosanskih vladara u XIV. i XV. stoljeću (1973), Historijski spomenici Konjica i okoline (1975), Studije o teritorijalnopolitičkoj organizaciji srednjovjekovne Bosne (1982), Srednjovjekovne humske župe (s Marijanom Sivrićem i Tomislavom Anđelićem, 1999).
