idolatrija ili idololatrija (grč. εἰδωλολατρεία: klanjanje idolima, kumirima).
1. U religiji, obožavanje idola; idolopoklonstvo. U užem značenju, štovanje kipova za koje se vjeruje da su sâmo božanstvo, a ne simbol koji ga prikazuje. U širem značenju, naziv za neke kultove (fetišizam, astrolatrija, fitolatrija, zoolatrija, antropolatrija). U monoteističkim religijama (židovstvo, kršćanstvo, islam) idolatrija je svako klanjanje stvorenjima mjesto Stvoritelju, svako apsolutiziranje relativnoga. U tome je smislu idolatrija glavni grijeh protiv vjere. Zato se u Starome zavjetu, židovstvu i islamu strogo zabranjuje likovno prikazivanje božanskoga i štovanje slika i kipova. U ranom kršćanstvu, zbog istih razloga božanske transcendentnosti i neizrecivosti, izbjegava se likovno prikaz Boga. Zbog utjelovljenja počinje se dopuštati likovno prikaz Krista (VI. st.). Nakon spora oko štovanja slika (→ ikonoklazam), na Drugome nicejskome koncilu (787) dopušteno je to štovanje, pri čemu je uvedeno razlikovanje između dulije (čašćenje stvorenja) i latrije (klanjanje Bogu). U protestantizmu, osobito u kalvinizmu, ponovno se naglašava Božja transcendencija pa se i dulija drži idolatrijom. Dopušta se likovni prikaz, ali ne i štovanje.
2. U medicini → fetišizam.
