Idrizović, Nusret, bošnjački i hrvatski književnik (Bijelo Polje, Crna Gora, 24. IV. 1930 – Zagreb, 14. III. 2007). Studirao na filozofskim fakultetima u Sarajevu i Zagrebu. Radio kao novinar i urednik Radio Zagreba. Bio je u uredništvima sarajevskoga književnog časopisa Život i Republike. Javio se knjigom pjesama Tišine se odreći ne mogu (1955), ali je afirmaciju stekao proznim radom. U romanima Divin (1967) i Ikona bez boga (1970) s izrazitom je lirskom refleksivnošću obradio temu stradalništva u komunizmu. Objavio i romane Smrt nije kraj (1960), Mrav i aždaja (1961), Borkina ljubav (1965), I dan … i noć (1966) i dr. Dugogodišnje proučavanje fenomena stećaka uobličio je u esejističko-fikcijskoj trilogiji Kolo bosanske škole smrti (1984), Kolo tajnih znakova (1987) i Kolo svetog broja (1990) u kojoj je ostvario svojevrstan portret srednjovjekovne Bosne. Novija su mu djela nadahnuta ratom u Bosni (Hude sudbe: silovanje Azre, 1996; Dvostruka avlija, 2000). Pisao je i kritike i radiodrame.
