Illinois [ilini'(z)], savezna država u srednjem dijelu SAD-a; 150 002 km² (od toga 4046 km² otpada na Velika jezera), 12 869 257 st. (2010). Obuhvaća nizinski (prosječna visina 182 m) blago valovit kraj, kojim protječe oko 500 vodenih tokova. Na zapadu je omeđen Mississippijem, na sjeveroistoku dopire do jezera Michigan. Klima je kontinentalna. Glavni je grad Springfield, a najveći Chicago; u metropolitanskom području Chicaga živi 73,5% ukupnoga stanovništva. Sjeverni i srednji dio Illinoisa, pokriven pretežno crnicom, pripada poljoprivrednoj jezgri SAD-a; obrađeno je oko 80% površine. Po proizvodnji soje i kukuruza ubraja se u vodeće savezne države SAD-a (uz Iowu). Znatan je i uzgoj pšenice, voća i povrća. Dobro je razvijeno i stočarstvo, osobito uzgoj goveda i svinja. U rudarstvu su najznačajnija bogata ležišta ugljena te fluorita i nafte. Snažna industrija (metalna, metalurgijska, prehrambena, kemijska, elektronička, grafička i elektrotehnička) okupljena je velikim dijelom u metropolitanskome području Chicaga, koji je i jako američko financijsko i trgovačko (stoka, žito) središte. Illinois ima izvrsno razvijenu mrežu cestovnih i željezničkih prometnica, vodenih putova (plovni put jezero Michigan–Saint Lawrence–Atlantski ocean i Chicago–rijeka Illinois–Mississippi) i zrakoplovnih veza (O’Hare, zračna luka Chicaga, s 66,6 mil. putnika 2011., ubraja se u najprometnije zračne luke SAD-a i svijeta). – U doba dolaska prvih Europljana u XVII. st. na tom je području postojao savez indijanskih plemena Illinois u kojem je bila najmoćnija skupina od dvadesetak algonkinskih plemena (Shawnee, Miami, Sac, Fox, Kickapoo, Ottawa, Winnebago, Potawatomi). Prvi pristigli Europljani bili su francuski misionari Louis Jolliet i Jacques Marquette (1673), a prve misionarske i trgovačke postaje Fort Crèvecœur (1680) i Fort St. Louis (1682) podigli su R. R. C. La Salle i Henri de Tonti. U blizini druge utvrde francuski su doseljenici osnovali prvu naseobinu bijelaca – Kaskaskiju (1699). Razdoblje francuske uprave, obilježeno prijateljskim odnosima doseljenika s indijanskim stanovništvom, prestalo je 1763. kada su, Pariškim mirom, zemlje istočno od rijeke Mississippija pripale Velikoj Britaniji. U Illinoisu je uvedena britanska vojnička uprava, a novi porezi i isticanje protestantizma potaknuli su trećinu francuskih stanovnika da napuste Illinois i presele se u St. Louis i New Orleans. God. 1778. Amerikanac George Rogers Clark zaposjeo je u ime Virginije Kaskaskiju i druga naselja Illinoisa. God. 1787. područje Illinoisa bilo je uključeno u novostvoreni Sjeverozapadni Teritorij (Northwest Territory), od 1800. postalo je dio Teritorija Indiane (Indiana Territory), a od 1809. samostalan Teritorij Illinois (Illinois Territory). God. 1818. Illinois je proglašen 21. saveznom državom SAD-a. Odnosi federalne vlade s Indijancima bili su razmjerno dobri sve do 1812., kada su Indijanci pobili posadu Fort Dearborna (danas Chicago). Otkup indijanskih zemalja, koji je vlada silom provodila, nailazio je na jak otpor Indijanaca, a prestao je tek 1833. njihovim iseljenjem iz Illinoisa. Otvorenje kanala Erie (1825), Illinois i Michigan (1848), te izgradnja glavnih željezničkih pruga 1850-ih potaknuli su ekonomski razvoj Illinoisa u drugoj polovici XIX. st. Ekonomski polet uslijedio je osobito nakon Američkoga građanskog rata (1861–65) u kojem je veći dio stanovnika Illinoisa bio na strani Unije. Unatoč velikomu požaru 1871., Chicago se razvio kao najveće ekonomsko i kulturno središte u državi. Prvi doseljenici u Illinois s područja SAD-a bili su anglosaskoga podrijetla. Migracije su ponajviše tekle iz Virginije, Kentuckyja, Tennesseeja te Nove Engleske i New Yorka. Velik val doseljivanja iz Europe započeo je 1840-ih, a kulminirao nakon I. svjetskog rata.
