Immanuel ben Solomon Romi [ima'nuel ~] (Immanuel ben Šelomo, Imanuel Rimljanin, zvan Manoello Giudeo), židovski i talijanski pjesnik (Rim, oko 1270 – Fermo, oko 1330). Vjerojatno učitelj ili liječnik; pretežno živio u Rimu. Na hebrejskome pisao sakralnu ali i svjetovnu, posebice ljubavnu, poeziju. Začetnik je svjetovnoga hebrejskog pjesništva i uvođenja sonetnog oblika u hebrejskoj književnost. Njegovo pjesništvo, uz utjecaj talijanske poezije, osobito njegova uzora, Dantea, ujedinjuje i utjecaje arapske i židovskošpanjolske poezije. Proslavio se zbirkom u stihu i prozi Maḥbarōt (hebrejski: sastavi; istovjetno s arapskoga makama), koje je posljednji dio nadahnut vizijama raja i pakla iz Božanstvene komedije. Poeziju je pisao i na talijanskom jeziku kao i filozofske komentare na pojedine dijelove Biblije.