imoralizam (im-2 + moralizam), filozofijski nazor koji u etičkom smislu odbacuje vladajući, postojeći moral ili mu se suprotstavlja novim sustavom vrjednota. U filozofiji F. Nietzschea s imoralizmom se ne izriče samo nijekanje svega morala već mnogo više njegovo prevladavanje i uništavanje u nadolazećem izvanmoralnome razdoblju. Imoralizam je stoga identičan s »voljom za moći« koja je po F. Nietzscheu središe sveukupne zbilje i istinskoga mišljenja. Put do oslobađanja te volje vodi preko psihološkog raskrinkavanja morala kao povijesne židovsko-kršćanske laži o životu, budući da su židovstvo i kršćanstvo religije slabih, prezrenih, onih koji za volju jednoga nadosjetilnoga načela (Boga) niječu vlastitu egzistenciju. Imoralizam također po Nietzscheu znači da ne postoje nikakvi moralni fenomeni, već samo moralno vrjednovanje fenomenâ, što znači da »prevrjednovanje« svih dosadašnjih vrijednosti treba poći naprosto od neposrednoga ljudskoga života, koji nije zato ni moralan ni nemoralan. Zbog toga se Nietzscheov imoralizam može promatrati i kao nauk koji moralnost i nemoralnost smatra iluzijom.
