impresija (latinski impressio), dojam, osjetilni dojam, osjet, utisak; u filozofiji, izravni, primarno doživljeni sadržaj svijesti, za razliku npr. od slika u sjećanju. Pojam impresije u filozofiji potječe od metaforičnoga zamišljanja spoznajnoga čina kao mehaničkog »utiskivanja« tvarnih oblika u svijest. Skolastika pod impresijom razumije »utiske« osjetnih kvaliteta, odn. psihičke aktivnosti izazvane djelovanjem izvanjskoga okoliša na osjetne organe. U tome smislu razlikuju se »utisnuti lik« (species impressa), koji dolazi od objekta, pri čemu je subjekt pasivan, i »izraženi lik« (species expressa), pri kojem je subjekt psihički aktivan, tj. očituje onu prvu aficiranost dojmom. U novovjekovnoj filozofiji, kod D. Humea i nekih drugih empirističkih filozofa, impresije su elementi ne samo vanjskoga nego i unutarnjega iskustva – osjeti, percepcije, strasti i emocije koje se primarno javljaju u duši, za razliku od ideja, koje su njihove »odslike«. Takvoj teoriji impresije odgovara temeljno načelo empirizma, prema kojemu ne postoji ništa u umu što prethodno nije bilo u osjetilima. – Impresionirati, izazvati dojam.
