struka(e): |

individualizam (francuski individualisme, engleski individualism, prema latinskom individuus: nedjeljiv).

1. U filozofiji, pogled na svijet koji naglašava značenje i vrijednost pojedinačnoga, individualnoga i njegove osobitosti. Teorijski individualizam priznaje općenito samo zbiljnost individualnoga, pojedinačne svijesti ili pojedinačnoga Ja, pa se u tom pogledu individualnost pojavljuje kao neukidiva i ne može se ni ontološkim ni logičkim ni spoznajnim putem doći do jedne smislene cjeline koja bi u apriornom smislu mogla obuhvatiti sve te individualnosti. U ontologijskom pogledu individualizam tvrdi realnu egzistenciju mnoštva individua (pluralizam), dok logički individualizam smatra da postoje samo individualna, pojedinačna bića, dakle ništa opće i univerzalno. Etički individualizam težište stavlja na pojedinca kao subjekta djelovanja koji utoliko postaje svrha samomu sebi, tj. potpuni razvoj individualnosti promatra se kao najviši cilj ćudorednoga djelovanja. Korijeni individualizma nalaze se već u epikurejstvu, zatim u nominalizmu i protestantizmu, koji je, zagovarajući individualnu odgovornost i savjesno djelovanje, stvorio podlogu ne samo kapitalizmu nego i liberalizmu (M. Weber). U predstavnike individualizma ubrajaju se kinici, epikurejci, stoici, B. de Spinoza, T. Hobbes, D. Hume, G. W. Leibniz, C. Wolff, F. Schlegel, M. Stirner i dr., a taj nauk zastupaju i filozofijski nazori altruizma, egoizma, hedonizma te eudajmonizma i solipsizma.

2. U društvenim znanostima, nauk ili ideologija koja daje primat pojedincu nad svim oblicima društvenosti, polazeći od postavke da je pojedinac glavni izvor i mjerilo svake ljudske djelatnosti, a društveni oblici djelovanja tek su rezultat njegovih interesa, odluka i akcija. Potpuni oblik kao ekonomska i politička doktrina individualizam je dobio pol. XVIII. st. u nauku prosvjetitelja i fiziokrata, a posebno u nauku A. Smitha o prirodnom sustavu slobode i automatskoj tržišnoj ravnoteži. U to doba dobiva pozitivno značenje, čemu su posebno pridonijeli ekonomisti stavivši ga u temelje ekonomske teorije koja je polazila od interakcije slobodnih pojedinaca kao osnovnoga modela ekonomskog rezoniranja (metodološki individualizam). Pretpostavke za ostvarenje individualističkoga poretka bile su i slobodno tržište, atomistička konkurencija, pravna sigurnost i zaštita vlasništva i ugovora uz minimalnu državnu regulaciju. U XIX. st. termin se koristio kao oznaka za postojeći gospodarski sustav liberalnoga kapitalizma, nasuprot solidarizmu i kolektivizmu. Individualistička je ideologija prisutna u svim liberalističkim gospodarskim sustavima i praksi ekonomske politike (neoliberalizam, globalni kapitalizam).

Citiranje:

individualizam. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/individualizam>.