Indokina

Indokina, poluotok u jugoistočnoj Aziji između Indije i Kine; obuhvaća veći dio Mjanmara, Tajland, Laos, Kambodžu, Vijetnam, Maleziju (zapadni dio) i Singapur; ukupno oko 2 milijuna km². Sjevernim, pretežno gorovitim dijelom poluotoka Indokine pružaju se od sjevera prema jugu tri planinska lanca. Zapadni lanac dijeli Mjanmar od Indije; njegov su nastavak otočne skupine Andamana i Nikobara u Bengalskome zaljevu. Središnji se lanac nastavlja kroz uski Malajski poluotok, a istočni se prostire kroz Laos i Vijetnam. Između planinskih lanaca pružaju se od sjevera prema jugu prostrane riječne doline, kroz koje teku rijeke Salween, Menam, Mekong i dr.; iznimka je Irrawaddy, koja protječe otvorenim krajem. Klima je monsunska. Prosječna temperatura u srpnju iznosi u primorju i dolinama oko 27 °C (u planinama je znatno niža). Oborine donosi ljetni jugozapadni monsun. Zapadni pristranci južnoga dijela Zapadnoga lanca primaju godišnje više od 5000 mm kiše. Prema unutrašnjosti poluotoka količine se oborina znatno smanjuju (u međuplaninskim kotlinama 500 do 700 mm). Vlažne planinske pristranke pokriva gusta tropska šuma. U unutrašnjosti su razvijene savane, a mjestimično i suhe grmovite stepe. Zbog meridijanskoga pružanja neprohodnih planinskih lanaca bio je razmjerno slab utjecaj starih kulturnih središta Indije i Kine na unutarnje krajeve poluotoka. Utjecaj Indije bio je jači u zapadnim, a Kine u istočnim dijelovima poluotoka.

Povijest

Na današnjem području Indokine razvilo se pod utjecajem Indije i Kine nekoliko država, a među njima država Khmera u Kambodži (I–XIX. st.), država Lan Xang u Laosu (uz prekide od IX. do XVIII. st.), kraljevstvo Burma u Mjanmaru (IX–XIX. st.), država Sijam u Tajlandu (od XIV. st.) i kraljevstvo Vijetnam (X–XIX. st.). Politička i vjerska podijeljenost Indokine potkraj XV. i na početku XVI. st. te česti međusobni sukobi omogućili su skupinama europskih pustolova, osvajača i trgovaca da se u njoj ugnijezde i uspostave kolonije. Prvi su stigli Portugalci koji su se ubrzo po dolasku sukobili s islamskim trgovcima zbog monopola trgovanja između Europe i jugoistočne Azije. Središte portugalskog posjeda bila je Melaka (engl. Malacca) koju su Portugalci osvojili 1511. Od 1580. u Indokinu dolaze Nizozemci, koji uskoro ulaze u borbu za prevlast. U polovici XVII st. uspjeli su uglavnom istisnuti Portugalce. Britanci, kao takmaci Portugalaca i Nizozemaca, javljaju se u Indokini nakon 1600. Usporedno s njima, u drugoj polovici XVII. st. započeli su i Francuzi osnivati u Indokini svoja uporišta. Ubrzo su postali glavnim britanskim suparnikom, što je dovelo do britansko-francuskog rata za prevlast u jugoistočnoj Aziji (1744–63) i podjele interesnih područja. Britanci su zaposjeli zapadnu obalu Indokine i priključili je svojemu posjedu u Indiji, a Francuzi istočnu obalu Indokine na kojoj su u drugoj polovici XIX. st. uspostavili Francusku Indokinu. Neovisnost je zadržala jedino država Sijam. Za II. svjetskog rata Indokinu je osvojio Japan. Potkraj 1940-ih i početkom 1950-ih zbivao se proces dekolonijalizacije. Mjanmar (Burma) je stekao neovisnost 1948., a vijetnamski komunistički pokret otpora, podržavan iz Kine, suprotstavljao se (1947–54) francuskoj kolonijalnoj vladavini. Od 1954. neovisni su Sjeverni i Južni Vijetnam te Laos i Kambodža. Francuska se povukla iz Indokine, a rasla je vojno-politička prisutnost SAD-a (u Južnom Vijetnamu i Tajlandu), koji je 1964–73. ratovao protiv Sjevernoga Vijetnama i južnovijetnamske gerile (vijetnamski rat; 1970. proširen je i na Kambodžu). God. 1975. Vijetnam je ujedinjen pod komunističkim režimom, a komunističke države postale su Laos i Kambodža, koja je bila preimenovana u Kampućiju. Vijetnamska invazija na Kampućiju 1978–79. izazvala je kinesko-vijetnamski sukob (1979). U 1990-ima i početkom 2000-ih Indokina je ostala geopolitički opterećena sporovima oko pojedinih kopnenih granica te morskih granica u Tajlandskome zaljevu, a nastavilo se i kinesko-vijetnamsko suparništvo. Regionalna gospodarska suradnja i stabilnost nastoje se izgraditi kroz asean.

Indokina. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 24.6.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=27331>.