struka(e):

inokulacija (latinski inoculatio: cijepljenje).

1. U biotehnologiji, unošenje cjepiva ili inokuluma, tj. materijala pripravljenog iz uzgoja bakterija, virusa, spora itd., u živo biljno ili životinjsko tkivo, mlijeko ili hranjivu podlogu, radi razmnožavanja specifičnih mikroorganizama i provedbe biotehnoloških procesa. Cjepivo se može unositi i u tlo radi poboljšanja njegove djelotvornosti pri uzgoju biljaka. Tako se, primjerice, cjepivo dušičnih bakterija unosi u tlo radi ubrzanja rasta mahunarki. U industrijskom višefaznom uzgoju mikroorganizama sadržaj manjega bioreaktora, tj. mikrobna kultura dobivena uzgojem u manjem bioreaktoru (prethodna bioprocesna faza), cjepivo je za hranjivu podlogu u većem bioreaktoru (sljedeća bioprocesna faza).

2. U medicini, namjerno unošenje oslabljenih patogenih klica u organizam radi postizanja imunosti. Prije uvođenja cijepljenja, cijepljenje protiv boginja obavljalo se izvornom inokulacijom virusa boginja s bolesna na zdrava čovjeka. (→ cijepljenje)

Citiranje:

inokulacija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/inokulacija>.