input-output analiza [i'nput ạu'tput ~] (engleski input: ulazni element u proizvodnji; output: izlazni proizvod, proizvodnja) ili međusektorska analiza, dio kvantitativne ekonomske analize koja se bavi analizom povezanosti sektora proizvodnje u privredi da bi se utvrdilo kako svaki sektor ili podsektor (djelatnost, grana) proizvodnje troši proizvode drugih sektora ili podsektora (djelatnosti) kao elemente (inpute) u proizvodnji svojega finalnoga proizvoda (outputa) i koji se proizvod može dalje koristiti kao sastojak u proizvodnji drugih podsektora. Također se bavi i analizom neposrednih i posrednih učinaka promjena u bilo kojem sektoru na ostale sektore privrede. – Početci input-output analize sežu u doba F. Quesnaya, koji je analizirao strukturne međuovisnosti gospodarstva, dezagregiranoga na samo tri sektora: poljoprivredne proizvodnje, nepoljoprivredne proizvodnje i potrošnje zemljovlasnika (Ekonomska tablica – Tableau économique, 1758). Input-output analizom bavio se i K. Marx, koji je u shemama reprodukcije (Kapital, II, 1885) privredu dezagregirao na odjeljak sredstava za proizvodnju i odjeljak sredstava za potrošnju te analizirao strukturu njihovih međuovisnosti. Input-output analiza zauzimala je istaknuto mjesto u centralno-planskim socijalističkim privredama, gdje se međusektorska međuovisnost ne samo analizirala nego i programirala u okviru petogodišnjih planova. Utemeljiteljem suvremene input-output analize smatra se W. Leontief, koji je analizirao strukturu američke privrede. Nakon pojave njegove knjige Struktura američkoga gospodarstva 1919–1939 (The Structure of American Economy 1919–1939, 1941), input-output analiza počela se naglo razvijati i primjenjivati u svim zemljama.
