STRUKE:

integracija

integracija (lat. integratio: obnova cjeline).

1. Spajanje u jedno; okupljanje odijeljenih elemenata u jedinstven sustav (npr. naroda, ideja, predmeta, poduzeća); proces kojim se dopunjuje ili stvara neka cjelina (znanstvena spoznaja, filozofska gledišta, psihološki procesi).

2. U ekonomiji, povezivanje ekonomskih funkcija poduzeća i drugih gospodarskih organizacija ili cijelih nacionalnih gospodarstava u jedinstvenu cjelinu. Pojavila se već u doba razvijenoga kapitalizma radi jačanja proizvodne, tehničke, financijske i tržišne moći. U novije se doba taj proces intenzivira radi stvaranja velikih multinacionalnih i transnacionalnih poslovnih korporacija i sustava, kao i nacionalnih gospodarstava zemalja na visokome stupnju razvoja. Najčešći su motivi integracije smanjivanje troškova, povećanje konkurentnosti i udjela na tržištima. Nakon II. svjetskog rata započeo je proces integracije nacionalnih gospodarstava s težnjom stvaranja jedinstvenoga tržišta, zajedničke valute i zajedničke ekonomske politike. Primjeri su takvih integracija Europska unija i Sjevernoameričko udruženje za slobodnu trgovinu (NAFTA), kojega su članice SAD, Meksiko i Kanada. Ekonomska integracija nacionalnih gospodarstava zasniva se na pokretljivosti proizvodnih čimbenika, roba i financijskih sredstava te jedinstvenosti ili sličnosti gospodarskih institucija i poticaja kroz zajedničku ili usklađenu ekonomsku politiku (fiskalnu, monetarnu, socijalnu, međunarodnu). U tome je najdalje otišla Europska unija, koja se po stupnju integracije već približava federalnoj državi. Neki su pokušaji međunarodne ekonomske integracije u bivšim socijalističkim zemljama (SEV) propali s raspadom komunističkog režima, ali su drugi i dalje u tijeku, bilo širenjem Europske unije bilo međudržavnim ugovorima dotičnih zemalja. Integracija poslovnih korporacija može biti horizontalna (integriranje više poduzeća koja proizvode iste vrste proizvoda ili istoga stupnja proizvodnih procesa) i vertikalna (integriranje poduzeća međusobno povezanih stupnjeva proizvodnje po osnovi opskrbe ili plasmana proizvoda).

3. U sociologiji, stanje čvrste međuovisnosti ili povezanosti elemenata društva te proces koji dovodi do toga stanja. Pojam se primjenjuje na društvo u cjelini i na odnos između pojedinca i društva. Društvena se integracija najčešće tumači kao rezultat zajednički prihvaćenih vrijednosti ili kao međuovisnost na temelju podjele rada. Prema É. Durkheimu, neka je društvena grupa integrirana ako njezini članovi imaju zajedničku svijest i dijele ista vjerovanja, ako među njima postoji interakcija i ako su privrženi zajedničkim ciljevima. U suvremenoj se sociologiji govori o socijalnoj i sistemskoj integraciji (D. Lockwood, J. Habermas, A. Giddens, N. Luhmann). Socijalna integracija podrazumijeva normativno rješavanje problema poretka i označava relativno sigurno postizanje konsenzusa, solidarnosti ili kohezije među interaktivnim pojedincima. Sistemska integracija uglavnom uključuje korisne i formalno uređene odnose između pojedinaca, društvenih skupina i kategorija. Težište je socijalne integracije odnos među akterima, a težište sistemske integracije odnosi među dijelovima društvenih sustava, npr. ustanova.

4. U medicini, spajanje dijelova u cjelinu, povezivanje, ujedinjavanje, pri čemu se ostvaruje jedinica višega reda, kooperacija pojedinih dijelova individuuma, postupno tijekom razvoja. Primarna integracija objedinjavanje je funkcija tijela i mozga u odnosu prema okolini, a sekundarna je integracija, zapravo, socijalizacija.

Suprotno: dezintegracija.

integracija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 5.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=27582>.