Ivančan, Dubravko, hrvatski pjesnik i esejist (Krapina, 6. III. 1931 – Zagreb, 29. I. 1982). Diplomirao filozofiju 1954. na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Radio je kao knjižničar u Zagrebu 1956–59., poslije bio profesionalni književnik. Prvu pjesmu objavio je u Krugovima 1952. U početku je uglavnom slijedio tradiciju hrvatskog pjesništva; potom je preuzeo oblik haikua pa je priznat kao njegov začetnik, poticatelj i najistaknutiji predstavnik u hrvatskoj književnosti. Obuzet je misterijem malih stvari i osobnim traganjem za detaljem, izražavajući duhovno jedinstvo s prirodom, posebice sa zavičajnim krajolikom i slikama iz djetinjstva. Temeljno je načelo njegove poetike jednostavnost i dotjeranost izraza te škrtost i strogost riječi. Objavio je zbirke Slobodna noć (1957), Leptirova krila (1964), Svjetlucanja (1966), Pjesme na putu (1968), Amor (1971), Velegrad (1977) i dr. Tiskane su mu i knjige dječje poezije Bijeli brod (1971), Jaje harambaša (1976) i Djetinjstvo uz Krapinčicu (1976). Također je pisao kritike i eseje te prevodio F. Hölderlina, R. M. Rilkea i japansko haiku pjesništvo.