Ivan Trogirski (Orsini), bl., trogirski biskup (Osor, oko 1034 – Trogir, 1111). Podrijetlom je iz rimske plemićke obitelji Orsini. Benediktinac u opatiji sv. Petra u Osoru. Godine 1062. imenovan je trogirskim biskupom; uz splitskoga nadbiskupa Lovru, glavni zagovornik clunyjevske (klinijevske) reforme. Sudjelovao je na crkvenim saborima u Splitu (1075., 1089/90) i Zadru (1095). Zbog pokorničkoga života, te čuda koja mu se pripisuju, došao je na glas svetosti pa je kanoniziran. Uz sv. Lovru, zaštitnik je grada Trogira. Na temelju njegova štovanja, nastala je bogata književna i umjetnička baština. Prva latinska verzija djela Život bl. Ivana ispovjednika biskupa trogirskog i njegova čudesa (Vita b. Iohannis confessoris episcopi Traguriensis et eius miracula) iz 1105. djelo je anonimnog autora. Godine 1203. trogirski biskup Treguan napisao je novu latinsku verziju, a I. Lučić objavio je 1657. novo izdanje toga djela. U XVII. i XVIII. st. objavljeno je više hrvatskih prijevoda latinskoga teksta Života.
