izričaj (lat. locutio, dictio). 1. Riječ, izraz, kada se pod njim podrazumijeva bilo koji način izražavanja misli, odn. ono što odgovara značenju riječi (naziva), skupa riječi (sintagme) ili rečenice (iskaza). U užem značenju izričaj je poseban tip konstrukcije (npr. aktivne, pasivne, opisne ili perifrastične, apsolutne i sl.) koja čini neku vrstu leksičkoga jedinstva ili leksičke jedinice, npr. bez obzira na to što. Obično se razlikuju priložni izričaj (lat. locutio adverbialis), npr. koliko-toliko, pridjevski izričaj (lat. locutio adiectivalis), npr. kakav-takav, glagolski izričaj (lat. locutio verbalis), kada glagol uopćena značenja i njegova dopuna funkcioniraju kao složeni predikat, npr. obavljati dužnost, otegnuti papke i sl., veznički izričaj (lat. locutio coniunctiva), npr. s obzirom na to da, i prijedložni izričaj (lat. locutio praepositiva), npr. u vezi s. Upotrebljava se i naziv imenski izričaj (ili imenska konstrukcija), obično u značenju kakve imeničke, pridjevske i/ili participijalne (ili tzv. apsolutne) konstrukcije, npr. njega dolazećega, koja ima i svoju, običniju ili manje običnu, glagolsku inačicu, odn. inačicu u obliku relativne rečenice, npr. njega koji dolazi. (→ izraz)
2. U modernoj lingvistici, bilo koji završeni niz riječi (morfema, sintagmi) ili rečenica (fraza) danoga jezika, tj. niz koji odgovara »cjelovitoj obavijesti« ili »globalnomu iskustvu«, npr. Jao!, Uzmi!, Lijepo je vrijeme., Idemo u grad.
