Jacobsen [ja'kɔbsən], Jens Peter, danski književnik (Thisted, 7. IV. 1847 – Thisted, 30. IV. 1885). Studirao botaniku, preveo i popularizirao Darwinovo djelo u Danskoj, objavljivao članke iz područja prirodnih znanosti. Uz A. Strindberga i H. Ibsena najpoznatiji je pisac početaka modernizma u Skandinaviji te začetnik naturalizma u danskoj književnosti. Roman Gospođa Marie Grubbe (Fru Marie Grubbe, 1876) primjerna je studija utjecaja naslijeđa i okoline na pojedinčev život te vrhunska psihološka analiza žene iz visokoga društva u XVII. stoljeću. Njegovo glavno djelo, Niels Lyhne (1880), nadilazi naturalističke okvire i postaje ključnim tekstom tadašnjega naraštaja skandinavskih i njemačkih umjetnika. Rezignacija, nemogućnost djelovanja, duševno beskućništvo, izostanak osjećaja za stvarnost, ali izrazita senzibilnost i razvijen smisao za ugođaj obilježili su mnoge kasnije deziluzionirane junake europske književnosti. Sve tamniji tonovi posljednjih Jacobsenovih djela zrcale autorovu borbu s tuberkulozom, a tematika kraćih proza i lirike toga razdoblja nerijetko se odnosi na isprepletanje ljubavi i smrti. Izrazito simboličnim i senzualnim jezikom, autor nastoji nadići sjetu i tragiku radnje. Posebno je utjecao na mladog R. M. Rilkea, a čitali su ga i T. Mann, S. Georg, S. Freud, R. Musil. Djela: Mogens i druge pripovijetke (Mogens og andre noveller, 1872), Kuga u Bergamu (Pesten i Bergamo, 1882), Pjesme i skice (Digte og udkast, 1886) i dr.
