STRUKE:

jaje

ilustracija
JAJE, 1. morske mačke, 2. psa kostrelja, 3. sipe, 4. i 5. leptira iz porodice grbica, 6. šarenjaka, 7. obalčara Nemoura, 8. leptira sovice, 9. leptira iz porodice Satyridae, 10. račića ciklopa, pticâ: 11. strnadice, 12. poljske trčke, 13. prutke
ilustracija1ilustracija2ilustracija3

jaje ili jajna stanica (lat. ovum), ženska spolna stanica u mnogostaničnih životinja i čovjeka, iz koje se oplodnjom, tj. spajanjem s muškom spolnom stanicom (spermijem), a u nekim slučajevima i bez oplodnje (partenogeneza), razvija nova istovrsna jedinka. Proces nastajanja jajeta (→ oogeneza) zbiva se u jajniku, a sazrijevanje izvan jajnika, u jajovodu, katkad tek u tijeku same oplodnje. U nekih životinjskih vrsta ista jedinka proizvodi muške i ženske spolne stanice (dvospolci ili hermafroditi), rjeđe i u istom organu (npr. u ovariotestisu u puževa). U nižih životinja jaje nastaje na bilo kojem mjestu u srednjem sloju stanica, u mezogleji (npr. u spužava, dijelom i u polipa, Hydrozoa). U sisavaca se jaja stvaraju u posebnim mjehurićima u jajniku (Graafovi folikuli). Kada jaje dozrije, mjehurić pukne i ono dospije u jajovod. Taj proces (ovulacija) ponavlja se u određenim vremenskim razmacima: u krupnijih sisavaca jednom godišnje (obično u proljeće), u manjih nekoliko puta godišnje, u čovjeka periodično svakih 28 dana (menstruacija). U mnogih se sisavaca tada javlja nagon za parenjem. – Jaja su u svih životinja neusporedivo veća od spermija, a posebno se u tijeku sazrijevanja znatno povećaju, dobiju veću ili manju zalihu rezervnih tvari (žumanjak) kojima se zametak hrani u prvim fazama svojega razvoja. – Jajna je stanica okruglasta oblika i ima sve elemente obične stanice. Od vanjskih je utjecaja štite jajne ovojnice. Primarnu ovojnicu (membrana vitellina) izlučuje samo jaje. Kada je ona debela i čvrsta, postoji poseban otvor za prolaz spermatozoida (tzv. mikropila). Sekundarna ovojnica, korion (chorion), nastaje od izlučevina folikularnog epitela. Jaja kukaca, mnogih mekušaca i riba imaju posve čvrst korion. Tercijarna se ovojnica razvija nakon oplodnje kao proizvod izlučivanja žljezdastih stijena jajnika, obično u obliku sluzaste ili želatinozne tvari, koja sljepljuje jaja u zvjezdaste, grozdaste nakupine, vrpce, grude i sl. (ikra, mrijest u mnogih crvolikih beskralježnjaka, puževa, glavonožaca, riba i vodozemaca). Jaje kralježnjaka složene je građe: u poligača (Batoidei) i morskih pasa (Selachii) tvori ga sloj bjelanjka, obavijen rožnatom lupinom (čahurom), na kojoj su 4 privjeska poput kukica, kojima se jaje zakvači o podvodno bilje. U gmazova i ptica na bjelanjak se taloži kožasta lupina. U ptica se ona sastoji od dvaju slojeva, koji se na tupome vrhu jajeta (tušiki) razdvoje i tvore tzv. mjehurak ispunjen zrakom. Dok prolazi kroz jajovod, ptičje se jaje okreće oko svoje uzdužne osi, pa se pritom bjelanjak zasuče na polovima i tvori tzv. zavojite vrpce (chalazae), koje održavaju žumanjak u sredini jajeta. U krajnjem dijelu jajovoda ptičje jaje dobiva izvana poroznu vapnenu ljusku. – Prema veličini, smještaju i brazdanju žumanjka razlikuje se nekoliko tipova jaja: (1) alecitalno jaje, bez žumanjka u sisavaca, ježinaca i mnogih beskralježnjaka; (2) izolecitalno ili miolecitalno jaje, s malo žumanjka, koje je jednolično raspoređeno u citoplazmi; (3) centrolecitalno jaje, s mnogo žumanjka u sr. dijelu jajeta (ugl. u člankonožaca); (4) telolecitalno jaje, sa žumanjkom pretežno na vegetativnome polu, dok jezgra leži acentrično na animalnome polu (u svih životinjskih skupina); (5) holoblastično jaje, kod kojega cijeli žumanjak podliježe brazdanju; (6) meroblastično jaje, sa žumanjkom koji ima višak rezervnih tvari, pa jedan dio ne sudjeluje u brazdanju; (7) kledoično jaje, sa žumanjkom koji sadrži svu potrebnu supstanciju za potpun razvoj zametka, osim kisika, koji zametak dobiva izvana (ptičja jaja). Veličina jajeta jako varira, ovisno o količini rezervnih tvari: u nekih metilja iznosi u promjeru 0,017 mm; u čovjeka 0,1 mm, žabe 2 do 3 mm, kokoši (samo žumanjak) 20 mm; najveće je u noja (teško oko 1,44 kg) i u goleme psine (Rhinodon typus) 22 × 14 cm. Općenito su jaja u živorodnih sisavaca bez rezervnih tvari i mikroskopski sitna (0,1 do 0,2 mm), a u sisavaca koji legu oplođena jaja (ovoviviparni: kljunaš, ježak) bogata su rezervnim tvarima i velika oko 1,5 cm; najveća su u ptica, gmazova i riba. Broj jaja može varirati od jednoga do nekoliko mil. komada: dječja glista (Ascaris lumbricoides) odloži oko 64 000 000 jaja (u jednom leglu); šaran 200 000 do 700 000; manić (Lota lota) 100 000; som 60 000; pčela matica ukupno 40 000 do 50 000; losos 10 000 do 40 000; pastrva 1500 do 2000; potočni rak 100 do 300; kokoš prosječno 150 godišnje (najviše do 300); gubar 150; krokodil 90 do 100; aligator 30 do 60; zmija bjelouška 15 do 35; noj 30; kukavica 10 do 15; gušterica 4 do 14; patka kržulja 8 do 12; veliki tetrijeb 6 do 10; ćuk 4 do 8; divlja guska 4 do 7; vrabac 5 do 6; vrana 3 do 5; sovuljaga 2 do 3; sivi orao 2 do 3; potrk 2; pingvin, kivi i albatros 1 jaje.

jaje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 19.6.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=28531>.