Jančar, Drago

Jančar, Drago, slovenski prozaik, dramatičar i esejist (Maribor, 13. IV. 1948). Osebujan pisac, jedan od najprevođenijih slovenskih književnika. Redoviti član Slovenske akademije znanosti i umjetnosti od 2001. U romanima Trideset i pet stupnjeva (Petintrideset stopinj, 1974), Galijot (Galjot, 1978), Polarna svjetlost (Severni sij, 1984), Podrugljiva požuda (Posmehljivo poželenje, 1993), Zujanje u glavi (Zvenenje v glavi, 1998), Graditelj (2006), Drvo bez imena (Drevo brez imena, 2008), Tu noć sam ju vidio (To noč sem jo videl, 2010) i dramama, od kojih su reprezentativne Disident Arnož i njegovi (Disident Arnož in njegovi, 1982), Veliki briljantni valcer (Veliki briljantni valček, 1985), Dedalus (1988), Klementov pad (Klementov padec, 1988), Vrebajući Godota (Zalezujoč Godota, 1989) i Halštat (1994), osnova je kritičko, satirično ili alegorijsko prikazivanje realnih događaja i konkretne stvarnosti, a prevladavaju teme ugroženosti pojedinca pred nasiljem vlasti. U dramama je problematika intelektualca izražena na dva načina: prvi je pokušaj mijenjanja svijeta i aspekti takva odnosa prema svijetu, a drugi produbljena raščlamba o totalitarizmu vlasti. Obje tematske razine dotaknule su središnja pitanja suvremenosti, u čemu je razlog Jančarova svjetskog uspjeha. Djela su mu prevedena na mnoge svjetske jezike te nagrađena mnogobrojnim domaćim i svjetskim nagradama za književna dostignuća. Njegov roman Katarina, paun i isusovac (Katarina, pav in jezuit, 2000) po opsegu i sadržaju monumentalno je djelo u kojem su, preneseni u svijet baroka, predstavljeni totalitet suvremene zbilje i tragične dvojbe današnjega čovjeka. Objavio je i esejističke zbirke Razbiti vrč (1992), Egiptovski lonci mesa (1994), Brioni (2005), Duša Evrope (2006) i dr.

Jančar, Drago. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 10.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=28669>.