Janković-Daruvarski, Antun, hrvatski veliki župan (Pečuh, 5. V. 1729 – Budim, 16. VIII. 1789). Potomak slavonske plemićke obitelji Janković, koja se u XVI. st. istaknula u ratovima protiv Osmanlija i 1588. stekla plemstvo. Pravo i filozofiju studirao je u Ugarskoj (oko 1750). God. 1756. bilježnik, a 1758. podžupan Požeške županije. Od 1760. bio je kraljevski savjetnik pa je za zasluge u javnom djelovanju 1765. uz potvrdu plemstva stekao i pridjevak Daruvarski (de Daruvár). Od 1767. bio je član Hrvatskoga kraljevskoga vijeća i njegov savjetnik za pitanja svilarstva i upravljanja pobožnim zakladama. God. 1770–85. bio je veliki župan Požeške županije; 1772. dodijeljen mu je nasljedni grofovski naslov. God. 1782–87. bio je predsjednik Stola sedmorice u Budimu, a 1787. bio je imenovan kralj. tavernikom. Potkraj života obnašao je dužnost velikoga župana Srijemske županije. Zauzimao se za razvoj gospodarstva; modernizirao je vlastelinstva Pakraca, Sirača i Daruvara pa je na njima, uz dodjelu povlastica, naseljivao obrtnike, seljake i manufakturiste iz Njemačke, Češke i Ugarske. U Požeškoj županiji 1759. dao je sagraditi cestovnu mrežu. God. 1772. obnovio je Daruvarske toplice.