STRUKE:

anomija

anomija (grč. ἀνομία: bezakonje), stanje moralne krize i nereda u društvu (E. Durkheim). Zbog nepostojanja ili nepridržavanja društvenih (zakonskih i moralnih) normi dolazi do društvenih sukoba i dezintegracije, gospodarske krize, porasta kriminala i broja samoubojstava. Uzrok je anomiji neusklađenost motiva pojedinaca ili skupina s društvenom podjelom rada, koja zahtijeva čvrste ugovorne odnose i profesionalno upravljanje dobrima te viši oblik društvene solidarnosti (npr. korporativizam). Takvo poimanje anomije karakteristično je za sociologijski funkcionalizam. Prema novijim istraživanjima anomije, odstupanje od normi je redovita, a ne iznimna pojava. Zbog različita društvenog položaja ljudi nemaju jednake mogućnosti u ostvarivanju općih ciljeva (blagostanje, utjecaj, jednakost) na društveno dopušten način (institucionalna sredstva) pa reagiraju na različite načine. U razdobljima stagnacije prevladava konformizam (pokoravanje istim ciljevima i sredstvima) i ritualizam (vjerno pridržavanje procedure, odricanje od ciljeva), a u razdobljima promjene inovacija (okretanje drugim sredstvima radi postizanja istih ciljeva) i pobuna (izbor drukčijih ciljeva i sredstava).

anomija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2017. Pristupljeno 22.9.2017. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=2879>.