STRUKE:

anorganska kemija

anorganska kemija, dio kemije što se bavi kemijskim elementima i njihovim spojevima, osim većine ugljikovih spojeva kojima se bavi organska kemija. Od spojeva što sadrže ugljik anorganskoj kemiji pripadaju ugljikovi oksidi, metalni karbonili, karbonati, cijanidi i metalni kompleksi s organskim ligandima, dok su organometalni spojevi na granici anorganske i organske kemije. Glavni predmet istraživanja u anorganskoj kemiji jest ovisnost svojstava tvari o njihovoj strukturi, a to omogućuje sintezu novih spojeva i materijala željenih svojstava.

Premda je anorganska kemija najstarija kemijska disciplina, ona kao i cjelokupna kemija postaje egzaktna znanost tek potkraj XVIII. st. Sumnjom u tadašnji pojam kemijskih elementa, kvantitativnim pokusima sa zrakom, otkrićem klora, vodika i kisika postavljeni su temelji shvaćanju kemije A. L. de Lavoisiera da se ukupna masa tvari u kemijskoj reakciji ne mijenja, da je tvar neuništiva i da ne može ni iz čega nastati (zakon o održanju mase ili neuništivosti materije). Slijede otkrića zakona kemijskog spajanja, kojima je kvantitativno tumačenje dao J. Dalton svojom atomskom teorijom, potvrđujući tako razmišljanja starih filozofa Leukipa i Demokrita da se tvari sastoje od vrlo sitnih i nedjeljivih čestica – atoma (V. st. pr. Kr.). Zakon spojnih volumena razložio je 1811. A. Avogadro pretpostavkom da su najmanje čestice plina izgrađene od molekula, a one od atoma, i da jednaki volumeni plina pod istim uvjetima sadrže jednak broj molekula (Avogadrova hipoteza). D. I. Mendeljejev objavljuje 1869. tablicu kemijskih elemenata utemeljenu na periodičnosti njihovih kemijskih svojstava (periodni sustav elemenata). Anorganska kemija doživljava preporod na prijelazu iz XIX. u XX. st., poglavito zaslugom A. Wernera, koji 1893. postavlja temelje anorganskoj stereokemiji. Otkrićem i primjenom spektralnih, magnetskih i elektrokemijskih metoda, a posebno rendgenske strukturne analize, anorganska kemija postaje suvremenim znanstvenim područjem.

Prvo tiskano djelo jednoga hrvatskog kemičara, »Fizikalna rasprava o postanku, naravi i koristi umjetnog zraka« (»Dissertatio physica de aeris factitii genesi, natura et utilitatibus«, 1784), napisao je F. J. Domin. God. 1866. tiskan je u Zagrebu prvi udžbenik kemije na hrvatskom jeziku, »Obća kemija za male realke«, što ga je napisao P. Žulić. Obnovom Sveučilišta u Zagrebu (1874), osnivačem Lučbenoga (Kemijskog) zavoda i prvim profesorom postaje A. Veljkov. Njegovim je nasljednikom 1879. izabran G. Janeček, koji se nadasve bavio analitičkom kemijom, a smatra se osnivačem sveučilišne kemije u Hrvatskoj.

God. 1919. na tek osnovanoj Visokoj tehničkoj školi (od 1926. Tehnički fakultet) anorgansku kemiju predaje V. Njegovan, osnivač Kemijsko-tehnološkog odjela. Na tom je odjelu 1954. za prvoga profesora samostalnoga kolegija anorganske kemije izabran I. Filipović, koji osniva Zavod za opću i anorgansku kemiju i uvodi istraživanja ionskih interakcija i ravnoteža u otopini. Suautor je i urednik (s P. Sabioncellom) za sveučilišne i industrijske laboratorije važnoga »Laboratorijskog priručnika za anorgansku tehničku kemijsku analizu« (I. dio 1946. i II. dio 1948). God. 1973., sa S. Lipanovićem, tiska temeljni kemijski udžbenik, »Opća i anorganska kemija«, koji izlazi u više izdanja.

Na novoosnovanome Farmaceutskom fakultetu u Zagrebu (1945) kao profesor opće i anorganske kemije izabran je H. Iveković, čiji su znanstveni interes bile podzemne vode, desalinacija morske vode i ekstrakcijske metode prerade boksita. Sa skupinom suradnika prevodi i izdaje 1967. udžbenik Egona Wiberga »Anorganska kemija«. Po osnivanju Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta (1946) nastavu iz opće i anorganske kemije 1951. preuzima D. Grdenić, koji 1952. osniva Zavod za opću i anorgansku kemiju i uvodi nove kolegije kristalokemije i anorganske stereokemije. Na Institutu »Ruđer Bošković« pokreće rendgensku strukturnu analizu i dr. istraživanja. Posebno se istaknuo određivanjem strukture živinih spojeva. Pokretač je i ravnatelj Sveučilišnog instituta za anorgansku i analitičku kemiju. God. 1973. objavljuje djelo »Molekule i kristali – uvod u strukturnu kemiju«, poslije tiskano u više izdanja.

Rezultati istraživanja iz područja anorganske kemije danas se u svijetu objavljuju u velikom broju međunarodnih i nacionalnih znanstvenih časopisa, od kojih su najugledniji Journal of American Chemical Society, Inorganic Chemistry, Journal of the Chemical Society, Dalton Transactions (London), Inorganica Chimica Acta i dr. Hrvatski anorganski kemičari, osim u navedenima, svoje radove objavljuju i u hrvatskom znanstvenom časopisu za kemiju Croatica Chemica Acta. Oni djeluju u mnogim profesionalnim stručnim i znanstvenim društvima, posebno u Hrvatskome kemijskom društvu, putem kojega su učlanjeni u Federaciju europskih kemijskih društava i Međunarodnu udrugu za čistu i primijenjenu kemiju.

anorganska kemija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 20.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=2887>.