jetra

ilustracija
JETRA, 1. lijevi režanj, 2. udubljenje od jednjaka, 3. repasti režanj, 4. donja šuplja vena, 5. udubljenje od bubrega, 6. desni režanj, 7. udubljenje od debelog crijeva, 8. žučni mjehur, 9. žučovod, 10. četverokutni režanj, 11. jetrena arterija, 12. vena vratarica

jetra (novolat. hepar, lat. iecur, grč. ᾗπαρ), organ koji u životinja sudjeluje u razgradnji i asimilaciji hrane, služi za spremanje pričuvnih tvari (ugljikohidrata) te razgradnju štetnih tvari. Od beskralježnjaka jetru imaju ramenonošci (Brachiopoda), mekušci, neki člankonošci (rakovi, bodljaši i većina pauka) i bodljikaši (stapčari i zvjezdače). – U kralježnjaka je jetra voluminozan organ sastavljen od dvaju ili više režnjeva, obavijen čahurom od vezivnoga tkiva (capsula fibrosa). Protkana je mrežom žučnih kapilara što se preko izvodnih kanala žuči slijevaju u jetreni izvodni kanal. Na slijepom je kraju toga kanala žučni mjehur, a kroz otvoren kraj izlijeva se žuč u crijevo (dvanaesnik). Jetru opskrbljuje krvlju jetrena arterija, a preko portalne vene (vene vratarice) jetra prima krv izravno iz crijeva. Jetra obavlja nekoliko različitih funkcija: izlučuje u crijevo žuč, koja aktiviranjem fermenta lipaze sudjeluje u probavi masti. Uz probavnu funkciju, jetra čisti krv neutraliziranjem štetnih produkata raspadanja i pretvara ih u mokraćevinu (u sisavaca) ili u mokraćnu kiselinu (u gmazova i ptica) i na kraju služi kao spremište za ugljikohidrate u obliku glikogena. – Jetra se u kralježnjaka razvila iz jednostavna izraštaja izbočenjem trbušne stijenke crijeva (npr. u kopljače); u složenijih životinja postupno poprima složeniju građu, dobiva oblik razgranate trbušne žlijezde (u kružnousta), a iz nje se mnogobrojnim anastomozama razvija kompaktna žlijezda mrežaste građe (u svih ostalih kralježnjaka). – U odrasle životinje jetra leži blizu želuca, oblik joj ovisi o obliku životinjskoga tijela. U nižih kralježnjaka (u riba i vodozemaca) razmjerno je veća nego u viših; u mesoždera je krupnija nego u biljoždera.

Jetra u čovjeka

Jetra u čovjeka smještena je u gornjem desnom dijelu trbušne šupljine, neposredno ispod ošita. Sastoji se od dvaju većih i dvaju manjih režnjeva; obavijena je čahurom vezivnoga tkiva. Osnovna joj je funkcijska jedinica jetreni režnjić građen od nizova jetrenih stanica (hepatocita), zrakasto raspoređenih oko središnje vene. Krv dolazi u jetru iz dvaju izvora. Glavnina dolazi portalnom venom, koja prikuplja krv iz utrobnih organa (crijeva, gušterače, slezene). Ta krv protječe jetrenim sinusima između nizova hepatocita, pa im donosi tvari apsorbirane iz probavnoga sustava, a preuzima one što su ih hepatociti sintetizirali. Potom ulazi u središnju venu, nakon toga se jetrenom venom vraća u sistemski krvni optok. Manji dio krvi u jetru dolazi jetrenom arterijom i prehranjuje različite tvorbe unutar organa. U jetrenom je režnjiću i sustav žučnih kanalića u koje ulazi žuč nastala u hepatocitima. Žučni se kanalići stapaju u sve veće i odvode žuč izravno u dvanaesnik ili pak u žučni mjehur, u kojem se pohranjuje i koncentrira. Funkcije jetre dijele se na: vaskularne, probavne, metaboličke i ekskrecijske.

Vaskularna funkcija

Vaskularna funkcija Vaskularnu funkciju jetre omogućuje njezina rastegljivost, zbog koje može poslužiti kao spremnik krvi. U jetri se normalno nalazi oko 450 ml krvi, a zbog rastegljivosti u nju stane još pola do 1 L krvi. Ako se volumen krvi u tijelu smanji, iz jetre se može otpustiti oko 100 ml krvi. Druga je važna vaskularna funkcija jetre pročišćavanje krvi iz portalne vene velikim fagocitnim stanicama u jetrenim sinusima (Kupfferove stanice) koje uklanjaju gotovo sve bakterije što iz crijeva dospiju u nju.

Probavna funkcija

Probavna funkcija jetre vezana je uz probavu masti jer je njihova probava i apsorpcija u crijevima ubrzana i olakšana zbog žuči koju jetra izlučuje u crijevo.

Metaboličke funkcije

Metaboličke funkcije jetre vrlo su složene, a omogućuju ih mnogobrojni enzimi koji se nalaze u hepatocitima. U njoj se odvija metabolizam svih hranjivih tvari – ugljikohidrata, bjelančevina i masti. Održavanje normalne koncentracije glukoze u krvi jedna je od najvažnijih zadaća jetre u metabolizmu ugljikohidrata. Ako se koncentracija glukoze u krvi poveća, njezin suvišak ulazi u jetru i ondje se pohranjuje u obliku glikogena. Pri smanjenoj koncentraciji pohranjena se glukoza iz jetre oslobađa u krv. Štoviše, jetra ju može sintetizirati iz nešećernih molekula – aminokiselina, glicerola i laktata (→ glukoneogeneza). U regulaciji metabolizma ugljikohidrata u jetri glavnu ulogu imaju hormoni gušterače inzulin i glukagon. Aminokiseline, osnovne građevne jedinice bjelančevina, jetra koristi za sintezu bjelančevina, za pretvorbu u glukozu i masti ili za dobivanje energije. Sinteza bjelančevina vrlo je važna funkcija jetre, jer u njoj nastaju gotovo sve bjelančevine krvne plazme. Prije korištenja aminokiselina, jetra ih mora deaminirati (ukloniti amino-skupine koje su sastavni dio svake aminokiseline). Deaminacijom nastaje amonijak, koji je u većim količinama vrlo toksičan. U jetri se iz njega stvaraju molekule karbamida (→ urea) koje se izlučuju mokraćom. Pri težim bolestima jetre karbamid se ne može stvarati, pa se koncentracija amonijaka u krvi povećava, što može uzrokovati jetrenu komu i smrt. Jetra razgrađuje masne kiseline koje u nju dolaze krvlju ili u njoj nastaju razgradnjom drugih tvari. Proizvodi te razgradnje ulaze u metaboličke procese pri kojima se oslobađa velika količina energije, mnogo veća od one koja je potrebna samoj jetri. Zbog toga se razgradni produkti masnih kiselina krvlju prenose do drugih stanica u tijelu, koje ih zatim koriste za svoje metaboličke potrebe. Druga je značajna funkcija jetre u metabolizmu masti sinteza različitih, funkcijski vrlo važnih lipidnih spojeva (fosfolipidi, kolesterol). Metabolička je funkcija jetre i pohranjivanje različitih tvari, posebice željeza te vitamina A, D i B12. Količina vitamina A pohranjena u jetri dostatna je da spriječi avitaminozu A desetak mjeseci, a avitaminozu B12 čak nekoliko godina. Jetra, nadalje, detoksicira i razgrađuje različite tvari, npr. hormone i lijekove (→ detoksikacija), pa se pri bolestima jetre mogu prekomjerno nakupljati hormoni u tijelu, što dovodi do njihove prevelike aktivnosti, dok neki lijekovi dani u ispravnoj dozi mogu izazvati toksična oštećenja.

Ekskrecijska funkcija

Ekskrecijska funkcija jetre vezana je uz žuč koju stvaraju hepatociti. Jetra u žuč izlučuje tvari što ih je razgradila ili metabolički promijenila. Žučna boja bilirubin, jedan od glavnih sastojakâ žuči, razgradni je produkt hemoglobina, oslobođenog iz dotrajalih i raspadnutih eritrocita. Kod poremećene ekskrecijske funkcije jetre, ako se začepe žučni kanalići ili je količina razgrađenih eritrocita prevelika (npr. pri hemolitičkim anemijama), koncentracija se bilirubina u krvi povećava i pojavi se žutica.

U fetalnom razdoblju jetra ima i funkciju krvotvornog organa, koju nakon rođenja preuzima koštana srž.

jetra. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 26.5.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=29096>.