struka(e):

jezična analiza, u najopćenitijem smislu riječi, raščlamba složenih jezičnih jedinica ili kakva teksta na sastavne dijelove te opis i/ili objašnjenje tako dobivenih sastavnica; u modernoj lingvistici (os. u strukturalizmu 1930-ih do 1950-ih) naziv jezična analiza nerijetko se odnosi na bilo koju operaciju opisne lingvistike. Tako se npr. izraz morfema (monema) raščlanjuje na foneme a njegovo značenje na sememe, riječ na morfeme (leksičke i gramatičke), sintagma na riječi kao skupove morfema, rečenica na članove rečeničnoga ustrojstva (predikat, subjekt, objekt, priložna oznaka; atribut, apozicija), složena rečenica na surečenice (klauze) itd. U tom se smislu govori o fonološkoj, semantičkoj, morfološkoj, sintaktičkoj itd. analizi. Jezična analiza obuhvaća i jedinice veće od rečenice, kao npr. tekst i diskurs. Jezik se također može analizirati i sa stajališta obavijesne teorije, a takva je analiza zasnovana na statistici, matematičkoj logici i teoriji skupova. Njome se ponajprije treba utvrditi čestotnost pojedinih jezičnih jedinica: fonema (grafema), semema, morfema itd. Takva se analiza provodi pri (pre)kodiranju jezika radi strojnoga prevođenja i/ili različitih tipova računalne obradbe jezičnih podataka.

Citiranje:

jezična analiza. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/jezicna-analiza>.