Jolivet, André

ilustracija
JOLIVET, André

Jolivet [žɔlivε'], André, francuski skladatelj (Pariz, 8. VIII. 1905Pariz, 20. XII. 1974). Glazbeno se obrazovao uglavnom privatno, a jedan od njegovih značajnih učitelja bio je E. Varèse, čiji se utjecaj očitovao u Jolivetovoj uporabi zvukovnih masa, orkestraciji i sklonosti atonalitetu (samo u ranoj fazi). Godine 1936. zajedno s O. Messiaenom, J. Y. Danielom-Lesurom i Y. Baudrierom utemeljio je grupu Mlada Francuska (La Jeune France), koja se suprotstavila gledištima Stravinskijeva novoklasicizma, onima Erika Satiea, Šestorice (Les Six) i eksperimentiranjima s atonalitetom i dvanaestotonskom tehnikom u srednjoj Europi. Od 1946. bio je zaokupljen ponovnim otkrivanjem »izvornoga staroga značenja glazbe«. To je već najavila njegova komična opera Dolores, ili čudo ružne žene (Dolorès, ou Le miracle de la femme laide, 1942) i balet Guignol i Pandora (Guignol et Pandore, 1943). U kasnoj stvaralačkoj fazi priklonio se tradiciji francuskoga egzotizma (koju su već bili profilirali G. Bizet, E. Chabrier, C. Debussy, M. Ravel i O. Messiaen), rabeći glazbene elemente iz Afrike, istočne Azije i Polinezije (Koncert za glasovir i orkestar iz 1949–50., Epithalame za 12 glasova i 1. simfonija, obje iz 1953).

Jolivet, André. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 20.9.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=29283>.