Josipović, Antun Daniel, hrvatski političar (Velika Gorica, 21. VII. 1804 – Jalkovec kraj Varaždina, 29. XII. 1874). God. 1837. izabran je za komesa (župana) turopoljske plemićke općine. Bio je protivnik ilirskoga pokreta i jedan od utemeljitelja Hrvatsko-ugarske stranke. Kao madžaron bio je protivnik Austrije i ideje o južnoslavenskom jedinstvu pa se zauzimao za što čvršću državnu zajednicu s Ugarskom, uvođenje madžarskog jezika kao službenoga u Hrvatskoj, očuvanje plemićkih povlastica i feudalnih odnosa na selu. U Hrvatskom i Ugarskom saboru borio se za dodatna politička prava turopoljskoga plemstva. God. 1846. smijenjen je s položaja komesa, ali je 1847. postao zastupnik turopoljske općine u Ugarskom saboru. Uz Madžare je ostao i za revolucije 1848. pa ga je 1851. ratni sud osudio na smrt vješanjem. Pomilovan je i osuđen na zatvorsku kaznu, ali je 1860. oslobođen općom amnestijom, nakon čega je živio povučeno na svome posjedu u Jalkovcu.
