jubilej (kršć. lat. i kasnolat. iubilaeum < kršć. grč. ἰωβηλαῖος, od hebr. jōbēl: ovan, /ovnujski/ rog), proslava obljetnice (npr. 10., 20., 50., 100. itd.) nekoga značajnijega događaja (stupanja na prijestolje, osnutka neke institucije, početka javnoga djelovanja neke osobe, izlaženja nekog lista i sl.). Značenje riječi potječe iz starodrevnog Izraela, gdje se svake 50. god. trubljom oglašavala »godina opraštanja«. Tako je nastao zakon o zastari dugova; zemlja pod ovrhom morala se vratiti vlasniku, a robovi osloboditi. Ustanovu »godine opraštanja« preuzelo je od Židova kršćanstvo u obliku »svete godine«. U Katoličkoj crkvi papa Bonifacije VIII. uveo je (1300) slavljenje crkvenoga jubileja svake stote godine, Klement VI. (1349) svake 50., a Pavao II. (1475) svake 25. Za vrijeme »svete godine« Rim pohode hodočasnici iz različitih zemalja, a papa im podjeljuje potpuni, tzv. jubilarni oprost.
