Jurkić, Štefanija (Štefa), hrvatska pripovjedačica (Cazin, BiH, 26. XII. 1895 – Livno, BiH, 28. XI. 1971). Završila Višu djevojačku školu u Sarajevu 1917. Jedna od najdosljednijih katoličkih spisateljica, djelovala je u Društvu sv. Jeronima u Zagrebu. U knjizi Legende u bojama (1927) lirski je suptilno obradila stare legende i priče iz Biblije. Ljubavni roman Čipke (1929) nastao je po uzoru na francuske katoličke romane, a u središtu mu je čudo sv. Terezije. Osobito se nadahnjivala duhom dominikanaca, što je utjecalo na romane Imelda Lambertini (1929) i Sveta Katarina Sijenska (1934). Nevidljiva kraljica (1941), zbirka priča o događajima iz hrvatske i bosanske prošlosti, namijenjena je mlađoj čitateljskoj publici. Sva su joj djela poučne naravi, ali i vješto ispripovijedana, prožeta ćudorednim načelima, domoljubljem, ljubavlju i vjerom u Boga. Knjige joj je likovno opremao suprug, slikar G. Jurkić.
