Jurković, Janko

ilustracija
JURKOVIĆ, Janko

Jurković, Janko, hrvatski književnik (Požega, 21. XI. 1827Zagreb, 20. III. 1889). Završio bogosloviju u Zagrebu 1848. God. 1849. postao je pomoćnikom urednika Katoličkoga lista, a sljedeće se godine zaposlio u Gajevim Narodnim novinama. God. 1851. bio je postavljen za perovodnoga vježbenika kod vukovarskoga podžupana, a 1853–55. studirao je pravo u Beču. Radni je vijek posvetio uglavnom školstvu. Bio je gimnazijski učitelj u Osijeku (1855–60), a zatim je, uz pisanje udžbenika, obavljao i visoke dužnosti u vladi. Bio je zemaljski školski nadzornik i savjetnik Odjela za bogoštovlje i nastavu, 1867. postao je članom filozofičko-juridičkoga razreda prigodom osnutka JAZU, a 1882. preuzeo je i mjesto potpredsjednika Matice hrvatske.

Tematizirajući malograđansku sredinu, stvorio je nekoliko vrijednih novelističkih tekstova, među kojima se ističu Ulomci iz lomna i krševita života jednoga starovierskoga pučkoga učitelja (Neven, 1855., poslije Pavao Čuturić). Liku učitelja vratio se i u priči Seoski mecenati (1880). Autor je i pripovijedaka za mladež u kojima su, snažnije nego u onima za odrasle, izražene nacionalno-romantičarske težnje. Napisao je i osam dramskih djela, od kojih je šest izvedeno na pozornici Hrvatskoga zemaljskoga kazališta. Komedije Što žena može (1872) i Kumovanje (1878) nastale su prema motivima narodnih pripovijedaka i u njima je nastojao oprimjeriti vlastite književnoteorijske premise iznesene 1869. u raspravi O narodnom komusu. Pisao je i putopise. Najpoznatiji su, oba napisana u epistolarnu obliku, Mikroskopične crtice putopisne, od Zagreba do Novoga Sada (1862) i Ulomak iz putopisa J. J. pisanog za S. J. (1853). Vrijedan je i njegov urednički rad, osobito priprema Relkovićeva Satira (1857) i Kanavelićeva epa Sveti Ivan biskup trogirski i kralj Koloman (1858). Jurković je jedan od začetnika hrvatske novelistike, a u svojim je autorskim tekstovima pokazao manju stvaralačku snagu od one koju je propisivao u teorijskim raspravama. Ostala djela: Tri lipe ili grieh neokajan, neoprošten i Prelja (1858), Žiće svetoga Alojzija Gonzage (1862), Darinka i Milko (1863), Dramatička djela (I–II, 1878–79), Sabrane pripoviesti (I–II, 1880–81), Smiljana (1886).

Jurković, Janko. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 20.3.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=29600>.